Evo sad sam se dopisivala s frendom i toliko sam pod dojmom da moram sve zapisati. Sve je započelo kao još jedna rasprava o narodnjacima ( ja ih ne volim, on ih voli), kad smo sasvim slučajno skrenuli na drugu temu- romantika. I tko bi rekao da jedan B.B.B. koji voli narodnjake, pivo i nogomet može biti tako romantičan... Ma on je dobra osoba, ispod te krinke koju nosi... No, da nastavim. Pitao me da li mislim da postoji ono da su ljudi suđeni jedni drugima. Nikad prije o tome nisam razmišljala i stvarno me zatekao s tim pitanjem. Ovo je možda brzopleto razmišljanje (pitao me to prije par minuta), ali evo kako ja to vidim: Ako to doista postoji, zašto neki ljudi umiru sami? Jer nisu pronašli tu osobu? Zašto bi to onda uopće postojalo ako se na kraju ne nađu? A opet, što je s onim ljudima koji cijeli svoj život provedu zajedno? Jesu li oni samo rijetki sretnici ili...? Ne znam, a možda i ne želim znati jer lijepo je nadati se da negdje na ovom svijetu postoji netko stvoren samo za mene...
Post je objavljen 04.01.2005. u 22:57 sati.