Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/panonskimornar

Marketing

Brbljanja smušenog uma

Jučerašnje dežurstvo nije bilo tako strašno. Osim dakako što je bila nedjelja, što je samo po sebi grozno. A radio sam i u subotu. jebote, imam spojena dva tjedna, ne znam kako ću to izdržati. i radim na odjelu za dojenčad. što nije samo po sebi strašno da šefica nije umišljena babetina kojoj su valjda kirurški odstranili smisao za humor i totalno je gadura. Treba izdržati mjesec dana. Sreća pa je mjesec pun blagdana, a imam i četiri dežurstva, pa onda u svakom tjednu imam barem dan poštede. Fuj! Brojat ću dane ko u vojsci.
Iz dežurstva sam otišao zubaru. S obzirom na nedostatak sna ni anestezija mi nije trebala. doktorica je zadovoljna i vjeruje da će mi uspjeti spasiti zub. S obzirom da se radi o donjoj šestici ne bih ju želio izgubiti.
Gledam programe naših nacionalnih televizija i osjećam stezanje u dnu želuca koje se ubrzo pretvara u želju za povraćanjem. Što današnje hrvatsko dijete može pogledati na teleiviziji? Crtići su danas katastrofa. Vladaju on ogavni japanski crtići, anime, koji to ime definitivno ne zaslužuju, jer je animacija u njima praktično nepostojeća. Ako je četri sličice u sekundi i to je puno. a crtež je upravo ogavan. kad ih vidim gnjev pravednika se diže u meni i najrađe bih uzeo sjekiru i iscijepao tv u komadiće. Samo kad novi ne bi bio tako skup. zaboga, gdje su nestali Kremenko i svi oni crtići iz našeg djetinjstva? ovo je katastrofa. da ne spominjem da svi imaju jednu podležeću pornografsku komponentu. zašto bi inače sve junakinje nosile srednjoškolske uniforme. Umro bih od smijeha kad vidim plavokosu plavooku curicu koja se Sadako Sukiyaki ili tako nekako.
prije par godina bio sam na Sferakonu, i bila je retrospekitva Miyazakija. e, to je nešto drugo. Ti su crtići bili blago slični ovim sranjima, ali su imali i priču i kvalitetnu animaciju, bili su duhoviti. U svakom kukolju ima žita, valjda.
vidim, bliži se nekakvo prvenstvo u nogometu. I televizije su pripremile alternativne programe za žene čiji muževi gledaju nogomet, valjda da se i one nečim zabave za to vrijeme. A što je s muškarcima koje nogomet ne zanima? Kao recimo ja. Sporta sam se odrekao još u petom osnovne. Ljudi su nešto što je trebalo biti igra jednostavno preozbiljno shvaćali, i to mi se nije svidjelo, dakle baj-baj. Što onda da ja gledam na televiziji? sapunice? i don't think so. Ne gledam čak ni Pensacolu, koja je, kako je moj kum rekao, Usurpadora za muškarce. Srećom, dolazi lijepo vrijeme, pa neću niti morati provoditi puno vremena pred televizorom. A ako zaružni, učit ću. Bar se nadam.
Ovaj mjesec mi je rođendan. Nižem dvije iste brojke. najradije bih zaboravio na njega, ali vjerojatno neće ići, pa se mirim s tim da će mi za najbliži vikend doći svi živi i oni koji se tako osjećaju, eda bi mi isti čestitali. Bila je davno pjesma od zdravka čolića

najciše na svijetu mrzim
rođendane a svoj posebno
mrzim kad me gnjave gosti
bilo grupno bilo osobno

Možda će biti drugačije kad mi djeca odrastu pa mi krenu čestitati, ali ovo sad...baaah. Sama tlaka.
Eto, ostavljam vas s veselim mislima.

Post je objavljen 31.05.2004. u 19:22 sati.