Jooooj, htjela bih iskomentirati nešto, a ne smijem. Morat ću si otvoriti još jedan blog za kojeg, naravno, nitko neće znati na kojem ću izbaciti sve iz sebe. A do tada... ću eksplodirat jer moram šutit.
A moram šutit jer ako progovorim, povrijedit ću osjećaje nekih koji mi u životu baš ništa ne znače, naprotiv, samo me uzrujavaju. Ali ja sam pristojna djevojka i držat ću jezik za zubima.
Eto, već mi je na pola lakše. Nego, nekak nemam materijala za pisanje. Puno učim ovih dana. Posla ko u priči. Poludjela sam zbog svod dvogodišnjeg seminara koji moram prezentirati u ponedjeljak pred cijelom grupom što je cca 150 ljudi, a do danas nisam imala ni slova. Ni slova, ljudi moji! Mislim, ne radim ga sama, radim ga s one of my best friends, but treba pričati o nečemu minimalno 30 minuta. I tako se ja i moja draga nađemo na kavi danas i počnemo. Za tri sata smo sastavile 70% seminara. Podatke koje nismo imale smo jednostavno izmislile. I sve to jer gospodin koji nam je obećao pomoći nije u 3 mjeseca našao 5 minuta vremena da mi mailom pošalje gotove prezentacije i neke dokumente već je svoju obvezu delegirao na svoju kolegicu koja mi je to sve napravila u roku odmah. Mislim, možeš ti biti predsjednik uprave banke i ne znam što sve ne, ali ako nešto obećaš onda se i oko toga potrudi. Znam da je svima frka i da ima puno posla, ali ako nešto ne možeš napraviti nemoj ni obećavati. Sad mi se gotovo desila situacija da ne napišem seminar, ne predam ga i ne mogu upisati godinu. I nije meni toliko do mene, nego mi je bilo grozno zbog frendice.
Ovako imamo barem pet dana se spremiti. Treba napisati 20 strana o marketingu... ah, bit će sve OK.
Puca me kofein. Tri kave danas i sva sam hiperaktivna.
U cd playeru mi je novi Masimov album s obradama nekih hitova. Super mi je to. Sve su laganice, predivne, nježne, savršene. Mislim da je glazba jedina stvar bez koje ne bih mogla izdržati više od jednog dana. A u tom jednom danu bih si sama pjevala. Navika mi je to. Radio je stalno upaljen, ne mogu podnijeti tišinu. Za mene je glazba najljepša tišina. Jedino što ne mogu dugo slušati su cajke, teški metal, teški tehno i slično. Ne paše mi, ne mogu se ufurati u to.
Kad sam sretna, kad sam tužna, kad mi je dosadno, kad mi je teško, uvijek, ali baš uvijek, glazba je rješenje za sve.
Dobila sam od frendice za Božić "Malu knjigu mudrosti" pa ću vas u danima bez inspiracije zasipati citatima iz nje.
Jedan mi se posebno svidio, otvorila sam danas knjižicu onako na blef i pročitala: