Uletjela sam autom u dvorište, a pod bijelim tendama u blizini već su dijelili koktele. Iskreno rečeno nisam pojma imala koji je povod okupljanju, no još kad sam dobila pozivnicu s blindruckom, već sam se namrgodila očekujući udrugu mladih hrvatskih plemića ili slobodnih strijelaca s kojima sam se i ranije znala susretati. Stajala sam tako pod tendom u roza haljini, bijelim salonkama, zsva apakirana u trendovske boje, sve dok me neki mladić nije zamolio za ključeve od 307ice kako bi je parkirao unutar glavnog ulaza, a ne tamo gdje sam je ja nagurala, u prolaz za nužnu dostavu. Dvorište je bilo savim lijepo zasjenjeno u cvijeću i drveću i nikako mi nije bilo jasno kog su jarca natrpali te silne tende kad je ionako svugdje bio hlad. Vjerojatno zato da im se ljudi ne bi s cugom razbježali po vrtu i izgubili u labirintu živice koji me podsjetio na jedan stari francuski krimić i neki zidni sat koji je stalno udarao u tom jezivom filmu. Nakon nekoliko bljutavih Martinija, nastavila sam s čistom Skyy vanilla, a kad se društvo preselilo u salon na objed izvadila sam cigarete i zauzela mjesto uz sam izlaz kako bih zbrisala kad god mi padne na pamet. Ajme hrane i dosadnih ljudi, salijetao me neki prastari slikar pa njegov ljigavi prijatelj galerist koji misli da su kasne pedesete idealno vrijeme za planiranje obitelji s niti tridesetogodišnjakinjom. Pojavila se i Sanja naravno, došao je i onaj mali dizajner sa svojim homićkom družinom, buneći se kako njegovog prijatelja, poznatog višestruko operiranog stilista osiguranje nije pustilo unutra. Onda je osiguranje diskretno otjeralo i dizajnersku družinu sa zabave, jer niti oni nisu imali nikakve pozivnice, a druženje se nastavilo u beige plesnoj dvorani. Ajme kakva kućerina. Nakon što su poslužili kolače, znam da sam plesala, podijelila posjetnice desecima zanimljivih ljudi, no onda je noć uglavnom pojela sjećanje. Upoznala sam veleposlanika jedne lijepe zemlje koji je iskazao zanimanje za moj rad. Obećao mi je pomoći svojim kontaktima. Ipak, najzanimljivija je bila rođakinja domaćina koji se na koncu uopće nije niti pojavio, pa sam sa njom drmala cugu i razgovarala o knjigama do sitnih sati. Ona me i odvela doma vozeći moj auto, a vratila se taksijem. Čini mi se da smo se i malo ljubile sjedeći pred mojim haustorom, ali toga se nekako teško prisjećam. Prvi put u životu da nemam glavobolju nakon toliko cuge no ipak ću preventivno popiti aspirine i lijek.
Waki Waki; Sok od paradajza, 0.2 Smirnoff votke, žlicu octa iz teglice za feferone, maslina
Post je objavljen 31.05.2004. u 17:42 sati.