Ovaj posao me izluđuje. Treba mi nešto bolje. Po mogućnosti ništa rada, obrnuto proporcionalno novaca. Kad se obogatim, krećem raditi stvari koje stvarno volim. Koliko god novaca (ne)donosile.
Da patentiram nešto?
Zgroženost blagdanskim duhom (čitaj shoping-manijom) rađa ideju.
Najprodavanija igračka.
Tko bi odolio da svome djetetu ne kupi najnoviju idiotariju?
S obzirom koliko se na igračke potrošilo ovih dana, dalo bi se nekako živjeti od sitnog postotka. Ali kako najprodavaniju? Takva tek treba postati! Ma ne... ako ju ja patentiram, to je sigurno nešto jako pametno. Ne može da omane!
Karakteristike igračke uzdižu je na putu uspjeha.
Dovoljno malena da je dijete može vući za sobom, a opet dovoljno velika da je sva ostala djeca primijete (ah, ta veličina…).
Za djevojčice mucane i raznobojne. Mucana - u mom prijevodu – poželiš je maziti. Dok je miluješ, izražava osjećaje; prede, negoduje, stenje... (zvuk odabire dijete, ili snima vlastiti).
Dečkićima dolazi sastavljiva/rastavljiva u nekoliko dijelova, s još ponekim rezervnim (pobuđuje maštovitost). Prodajemo i ekstenzije (naravno).
I posebno izdanje mješavine gore navedenih (za bića poput mene).
Nekoliko gumbića za promjenu karaktera. Primjerice, ako prigrlimo igračku ona se može ili priljubiti ili odguravati istom silinom.
I poneki gumb za koji nitko ne zna čemu služi.
Ne smije biti prejeftina. Ne-skupo po definiciji nije dobro, nije cool. Nisi faca s igračkom od 50 kuna!
Hmm.. možda za početak počnem dilati male mace. Glavni nedostatak je što narastu, kako one tako i njihovi noktići (probala). A i svojeglave su.
P.S. Sanja voli mučiti male životinje!
Post je objavljen 04.01.2005. u 17:17 sati.