Posto je danas bank holiday iliti praznik u UK, susjedi su vec pokosili svoje travnjake, popili Pimm’s (tipicno ljetno pice u middle England), izborili se sa vec uobicajenim guzvetinama po autoputima i vratili se sa mora. A ja protestiram jer se ne zelim pomiddleenglaniti.
Trenutno uporno gulim jednu knjigu po drugi puta (prvi puta nis’ nisam skuzila): “The Ambassadors’ Secret: Holbein And The World Of Renaissance” . Fascinantno govori o tome kako je poznato Hans Holbeinovo djelo pazljivo i do u tancina isplanirano, sva ta simbolika; te da se kroz sliku moze predocit citava politicka situacija u doba Henrika osmog (slika je naslikana 1533.; nalazi se u The National Gallery u Londonu. Svaki predmet ima svoje simbolicko znacenje, ukljucujuci i odjecu koju 2 francuska ambasadora nose na sebi. Takodjer, distorzirana lubanja na slici ima tocno znacenje i zasto je tako naslikana (osim one uobicajene ‘memento mori’ asocijacije). Hans Holbein je inace bio sluzbeni slikar Henrika osmog.
Uz knjigu bacila sam oko i na clanak o novom skotskom parlamentu koji je konacno zavrsen, nakon 6 godina: ‘way over budget’ (na kraju je kostao 431 milijun funti, umjesto originalnih 60 milijuna). Steta sto na Guardianovoj online verziji clanka nema slika, ali ako si uguglate rijeci “Miralles + Scottish + Parliament” doci cete na pravo mjesto. Jonathan Glancey, ugledni Guardianov kriticar arhitekture mu je dao “thumbs up”. Zanimljivo bi bilo cut ocjenu blogera Arhitekture o zgradi.
Za kraj preporucila bih i clanak o Lemmyju, frontmanu Motorheada: respect.
Post je objavljen 31.05.2004. u 17:33 sati.