Kako je samo cudno i fascinantno kada ti neznanac preokrene misli. Kada stranac kaze nesto sto ti totalno prekopitne slijed rijeci u glavi. Kada napravi bunu. Onu dobru, dooobru.
Kako je lijepo kada neznanac ucini da ti dusa zivne. Kada zapali iskru. Cudan je to osjecaj…pomalo bizaran. Ali nadasve ugodan….
Samo jedna recenica je bila dovoljna i tako je sve pocelo. Naveo me na razmisljanja…o stvarima koje se nikada nisam pitala, bar ne na takav nacin…Naveo me da iskusim onaj bolan dio sebe i svojih osjecaja i pretvorim to u nesto…u nesto pozitivno, u nesto ono sto mi daje energije, snage da stisnem sake i idem naprijed.
Jedan je rekao broditi se mora…nazalost malo ih brodi…ali ti imas velika jedra.
Iako mozda tog trenutka nisam imala velika jedra, on mi ih je dao. Iako ih mozda tada nisam bila svjesna, on me osvijestio. Nikada necu zaboraviti tu recenicu. Sjetim je se cesto…ona je uvijek tu kao nesto sto me tjera dalje kada oluja bljeska i zasljepljuje mi pogled, kada osjecam kao da se utapam u oceanu zivota…ta recenica doceka me poput ispruzene ruke. I ja ju spremno prihvacam.
Jedna recenica.
Koliko je samo malo potrebno…Jedan trenutak slijepog susreta, trenutak inspiracije, slijepog razumijevanja…Koliko malo.
Hvala….jedno veliko hvala. Jedno vjecno hvala zivi u meni….
I wonder what is like seeing through your eyes
You’ve offered me to have a try
But I was always late…
The filters that I use give me an excuse
I take away what’s real, I feel it and it blows my fuse…
I hang around
For another round
I’m hanging around
For another round
I’m hanging on
To the same old song
I hang around
For another round
Until…something stops me.
I wonder what it’s like walking by your side,
To think before I talk and to move at the same speed as you walk
I want to have a weight to keep me in your state
I’m watching from above
I love it but it’s not for me…