Nova 2005 godina. Svima želim da bude bolja od prošle, puno zdravlja, sreće i zadovoljstva.
U gradu se nastavljaju rušenja, ruši se bivša kasarna u centru grada. Iako je stalno bila glasina kako je riječ o objektu koji se ne smije rušiti jer je spomenik kulture (iako je u derutnom stanju bila i pred 20-ak godina), zgrada se ruši do temelja. Već prije su porušeni svi objekti okrenuti prema osnovnoj školi, a sada je na red došla i zgrada na uglu prema parku i Sokolskom domu. Jedina preostala zgrada, (bivši dom JNA), navodno će biti nova gradska knjižnica. Za sadašnju lokaciju knjižnice unutar frankopanske kule me vežu mnoge lijepe uspomene, ali ni ovo nije loše rješenje. Iako mir dvorišta kule i mir, tišina i miris knjiga u knjižnici su nekako išli skupa.
O namjeni ostalih objekata koji bi trebali niknuti na sada očišćenom terenu kruže razne glasine, od sportske dvorane za osnovnu školu (čime bi se rasteretio Sokolski dom i možda dobio drugu namjenu), preko hotela, poslovnog objekta do parkirališta.
Rušenje je privuklo veliki broj znatiželjnika, a pogotovo činjenica da se skoro prevrnuo jedan bager koji je sudjelovao u rušenju (izgleda da je popustila betonska deka na kojoj je stajao).
I zgrada bivšeg hotela Kapela prodana je privatnicima, i nadajmo se da će bar pri njenom preuređenju morati zadržati prijašnji oblik.
Sve to čovjeka natjera da se prisjeti kako je grad nekada izgledao, i da prizna sebi kako stvari više nisu iste.
Na žalost, sjećanja o tome kako je nekada bilo blijede, i vremenom se teško prisjetiti kako je sve skupa nekada izgledalo. Ne mogu se oteti dojmu da je u mnogim stvarim abilo bolje.
Možda je samo riječ o "sretnom sjećanju", kada se čovjek prijeća samo lijepih trenutaka u nekom periodu, i onda taj period idealizira. Bez obzira što to bilo, činjenica je, a prema komentarima na prošli post i drugi se s tim slažu, stvari se mijenjaju nepovratno, i duh grada kakvog smo nekada poznavali umire. Za nove generacije taj duh nikada nije ni postojao, ali za moju i generacije koje se nekog drugačijeg grada i drugačijih vremena sjećaju, taj duh je bio nešto što je vrijedilo sačuvati.
Kao što rekoše u prvom dijelu trilogije "Gospodar prstenova":
The world is changed.
I feel it in the water.
I feel it in the Earth.
I smell it in the air.
Much that once was is lost. For none now live who remember it.
P.S. Slažem se sa prethodnim komentarima. Što se tiče parkiranja, navodno će cijena biti 3kn/h.
Post je objavljen 03.01.2005. u 22:27 sati.