mmmmmmmm... kako je mekana i mirišljava...
Znam da oni koji ne vole ta mala čupava stvorenja ne razumiju o čemu govorim, ali oni koji vole, oni koji s njima dijele i krevet i stol - razumiju.
Nema ljepšeg osjećaja nego kada dođem s posla sva nervozna i živčana i kad me ta dva oka boje žada željno pogledaju i kad mi taj čupasti dlakavi repek omota oko nogu. Uzmem ju na rame i onda se rasprede ko luda i razmjauče kao da mi hoće reći - pa gdje si tako dugo, sama sam cijeli dan.
Prošli tjedan sam bila po cijele dane doma i svako malo je dolazila k meni i kao u nevjerici me gledala - doma si? Nikud ne ideš?
Ja sam obično ležala na trosjedu a ona na svojoj dekici na fotelji. Jednu rundu si odspava a onda se probudi, pogleda me, dođe do mene, skoči mi na trbuh, malo me protrlja šapama, odprede, zamjauče i vrati se spavati. I tako cijeli dan.
Danas sam na t-portalu čitala neke novogodišnje odluke i među pametnijima je bilo da udomite neku životinjicu. Pa to je svima koji su usamljeni i moja preporuka.
Ljubimci bezgranično vole, nisu zahtjevni, malo koštaju - a daju tako puno i to bezuvjetno.
Prrrrrprpppprprprrrrrrrrrpprrrr....... Mjau....
Post je objavljen 03.01.2005. u 21:25 sati.