Ne znam kako kod vas, ali kod mene svako malo na poslu uleti neka proslava. Netko se oženio, udao, dobio dijete, uselio u stan, magistrirao, doktorirao, kupio auto, dobio na lotu... Stvarno izgovora ne manjka. A nije ni da je ljudima mrsko ukrast kojih pola sata od posla i malo pojest i popit.
Ali, naravno, pogađate, ovom dežurnom grintavcu takve feštice već idu na neku stvar. OK, rođendan ti je ili nešto slično, ali ljudi su počeli već svašta slavit. Sad sam bio na proslavi 20 godina staža. Ma mislim, daj se saberi, šta se tu ima slavit? :)
A scenarij uvijek isti. Dođeš, starija ekipa na jedan kraj stola, mlađi na drugi kraj stola. Onda se stariji (oni pred penziju) počnu dosjećat starih dana i kako nije bilo ovako kad je pokojni XY tu bio šef... Eeeee, tada se radilo i svi su poštovali šefove, a danas ovi mladi... Onda mi mlađi, naravno, sliježemo ramenima i smješkamo se a u sebi mislimo "oh, shut up you old fart" :)) Onda oni jadni malo popiju pa počnu rušit stvari. Za cijelo vrijeme tog cirkusa ja obično trpam pršut, sir, masline i sve dobro u sebe, natočim si malo vina i gledam pozorište u kući. Bio sam na toliko tih fešti da već točno znam trenutak kad će najstarija tajnica počet nabrajat sve svoje bivše šefove i kak je ona prije 15 godina sve ručno tipkala. Na što se nadovežu ostali veterani sa pričama sa sindikalnih izleta i kako nema više takvog zajedništva.
U ovom trenutku me količina supijane buke i upadanja u riječ totalno sludi pa se izvučem uz neki poslovni izgovor. Ali nakon što sam se najeo :). I onda oni svi misle da sam ja jako zaposlen i marljiv, što je dobro.
Ma volim ja sve njih, lijepo je meni na poslu, hrana je isto uvijek dobra, ali imam prag tolerancije za stoput odslušane priče o dobrim starim vremenima. Šefe, ako ovo nekim trikom sudbine pročitate, to se ne odnosi na Vas :))
Post je objavljen 31.05.2004. u 15:10 sati.