Uđem u kuhinju. Tu sam u jednom trenutku smjestila gotovo sve biljke.
Lakše se brinuti za njih kad su mi "na oku". Ipak se u naših 50tak kvadrata lako zagubiti.
Listovi spušteni do poda. Tegla u kojoj postoji naznaka života iz prahistorije. Hmmm... a bila je puna malih crvenih kuglica. Kanda jučer!
Volim bilje. I veseli me kada promatram kako niču cvjetovi, rastu mali listovi, razvijaju se grančice. Pratim ponekad i BBC-ev dokumentarac vikendom - Vrtlarenje. Priprema za uređenje našeg novog vrta.
Ma i trava će od moje prevelike ljubavi i brige nestati!
Svaki put kad nabavim novu biljku Zakoniti me zeza.
Ako mi se biljka sviđa, što je osuđujem na sigurnu smrt?
One koje mi se svide i privuku me, zapravo imaju samoubilačke sklonosti. Viču... Skratite nam muke! Pustite nas Sanji!
Za koji dan, u tretmanima žega-poplava, toplo-hladno, brinem se-ups! imam novu biljku! zaboravih! želja im je uslišana. Ostaju samo najotpornije.
Odlučila sam iskoristiti svoj talent.
Testirati ću zelena čudovišta na razne uvjete. Koje preživi sa mnom mjesec dana, proglašava se neuništivim! Može i u sondama na okolne planete.
Prokušano mu ne treba ni hrana, ni voda, ni zemlja, ni zrak...
Post je objavljen 03.01.2005. u 23:59 sati.