Evo i to prođe,novogodšnji praznici ,ludnica ,divljaštvo ,opijanje ,žderanje,ili kako već to lijepo zovemo
slavlje .Više mi nije jasno što slavimo ,nije mi jasno niti zašto takvi momenti bude u ljudima ono divlje
nesputano ,prostački jednostavno divljaštvo.
Šetam po cesti u jutarnjim satima sa obitelji a oko nas brda ostataka pirotehničkih sredstava ,osjećaj da ulazimo u nekakav SF film nakon bitke me prožima ,a moju Koru ,još istravljenu od prthodne noći , izbezumljuju mirisi.
Prva slika koja mi javlja su redovi iz raznih novina da je gladnih toliko i toliko,da je negdje tamo nekakav tzunami ubio stotine tisuća ljudi,ali mi imamo novaca za slavlja, imamo novaca za tu svu silu pirotehnike.Ma .....
Kroz maglu se probija sunce ,srce mi zaigra ,zagrlim svoju ljubav i pomislim ima svijetla na
kraju tunela.Samo neka nas sunce obasjava,biti će lakše u životu i za mene i za sve.ali ...
Post je objavljen 03.01.2005. u 07:36 sati.