Još uvijek sam. Čak je i stražar došao u društvenu posjetu, poljudikati, popričati.
U razgovoru sam puknuo molbu da vidi s Đerđom može li me se vratiti u društvo. Savjetovao me je da to ne činim, kaže da sam do sada imao stalno dosta sreće i da je ovo čudo od samoće u velikoj sobi nešto što bih trebao iskoristiti, dokle god traje. Iznenadio me mudrošću i strpljenjem naprotiv moga nerazuma, šutio sam i slušao sam ga. Ne znam mu ime, i inače imena slabo pamtim, a ovaj se slabo pojavljivao. Vjerojatno ima neku vezu da si namješta noćne, kada se manje oni druže s nama. Da je razgovor potrajao, mislim da bih ga pitao sve što me zanimalo o odnosima mežu čuvarima i Đerđom, o ponašanju odvjetnika, pitao bih ga sve. Sunčan je dan, on nema puno posla, kaže da su oni koji su pucali, tukli se ili pijani pobili poneku obitelj na otvorenoj cesti sada u fazi obrade kod istražnih i da će početi curiti u pritvor tek u kasnijim jutarnjim satima. Ovo je njima sezona, sada ne dolaze redovni počinitelji, nego slučajni prolaznici s kojima se postupa po propisima.
S kime se onda ne postupa po propisima, upitao sam se, a onda i njega. Slegnuo je ramenima, iako smo sami u sobi i provjereno nema prislušnih uređaja, nije htio reći što se meni događa, kao da je počeo pričati o tome da se neke supruge kurvaju a kada ja pitam kakva je moja, on se trenutno sjeti da je pristavio kavu i da mora hitno isključiti napon u grijaču, prije nego se kuhalo rastopi i zapali.
Ne znam kakav je to slučaj, da te profesor na ispitu ruši jer ti je gubica gadna i on nadrkani kreten koji ruši redom. Prolazio sam kada sam znao kod onih koji "redom ruše sve", ulazio sam u kancelarije nakon pto su izlazili redom ozlojeđeni nepraverdno srušeni i zatekao bih normlanog čovjeka koji želi znanje. Policajci mi nikada nisu tražili lovu da me puste bez kaznenog boda, carinici me nisu ucjenjivali. Koliko će mi još dokaza trebati da si priznam da me netko dobro namazao i sada me fila dok ja držim glavu zakopanu u povrće. Zadak mi je otvoren kao raskomadanoj guski nadjevanoj suhim šljivama. Pala mi je na pamet baš ta usporedba kada je Cane bio predzadnji puta, pitao sam ga koliko suhih šljiva stane u mene. Naravno da nije shvatio, kao što nisam ni osjetio očekivano sladostrašće od teškog ciničnog zajeba. Taj je čovjek toliki kreten, da ne mo može shvatiti da ga podjebavam čak i kada ga pitam koji losion za kosu on koristi. Rekao je koji koristi, ne shvaćajući aluziju da nije učinkovit, koji god bio. Odgovorio sam da i ja koristim taj isti, upro pogled u njegovu blistavu ćelenku i dodao da "a ako je tomu tako, molio bih da javi mami da baci moju bočicu." Nije pitanje koje si trebam postaviti, kako čovjek nastane toliko glup, jer takav se nitko ne može roditi, osim da je potomak guske i pure, nego kako to da ja dva mjeseca (tada je toliko bilo) dajem svoju sudbinu u ruke osobe kojoj je mozak pretvoren alkoholom u hladetinu, možda neki flambirani aspik. Pihtije, bila bi prava riječ: Pih ti je ... odvjetnik.
Doći će mi, doći će mi odluka sama od sebe, uzet ću si nekog normalnog. Razmotrit ću dvojicu. Prvi je "njihov" i s njim mogu voditi strategiju obrane na način da pokrijem glavu i putim da prođem s uvjetom, u najgorem slučaju. Nešto mi govori da je to i najracionalnija strategija. Roba je odvežena, netko je uzeo novce i netko treba platiti da bi stvar legla. Određeno je da ja platim, vjerojatno će biti dovoljno da me se pravomoćno osudi na uvjet, i vuk sit i koze na broju. Robe nema, nema novaca, ali pravda je zadovoljena. Jadna pravda, napravili su od nje usidjelicu junfericu alergičnu na samozadovoljavanje - vječno nezadovoljeno biće. Šteta što ne znam slikati, vidim ju kako je zatakla mač za pojas a kantar nosi u zibima dok napipava onakva osljepljena sa slinama kako se slijevaju niz lanac kantara. Oprema scene je baršunasta i putena, nekoliko egzemplara muškosti je raspoređeno po jastucima kraj zidova, ali ona je u kavezu i neće do njih doći. Hladni, tanki, bešćutni metal je sve što će žedne jagodice prstiju napipati.
Nisam ni ja bolje po tim pitanjima, a ni početak nove godine nije osobito obećavajući, tek sam se počastio opuštenom masturbacijom uz čitavu zbirku porno materijala koji je ostao iza Baltazara, Melkiora i Gašpara, dok su mirise, zlato i tamjan odnijeli sa sobom. Mislim da je ovaj posljednji ukrao jednu od pjesama. Gnjida, odnio uistinu ili ne. Razlika je samo - gnjida li je i meni, ili samo općenito.
Post je objavljen 02.01.2005. u 12:22 sati.