Prošla godina nije moja godina za pamćenje. Spremam ju u ladicu zaborava.
Ali možda ipak prije nego što ju zaključam, bilo bi dobro i da ju proanaliziram.
Dakle: zaljubila sam se dvaput (to je zapravo najbolji dio svega), nema veze što se zapravo nikada ništa bitno nije dogodilo, bila sam sretna bar na trenutke. Osjetila sam se živom.
Pala sam n ispita, djelomično svojom krivnjom, djelomično me serća napustila, a djelomično je djelovala i ljudska zloća. Nije važno. Naučila sam da ne treba baš svima vjerovati.
Propali su mi svi planovi za ljeto. Provela sam ga doma, na biciklu i u kuhinji. Nema veze, skužila sam da mi pohanje tikvica ide savršeno. Bar su starci bili zadovoljni.
Upisala sam vozački koji mi je, tek sada priznajem, odvlačio pozornost na ostatak života od samog početka. Nema veze. Položila sam vozački.
Ispiti su i dalje stajali. Srećom, potrudila sam se još prije ljeta dati uvjet. Jer da nisam...
Sredila sam neke stvari u glavi. Shvatila sam da ne mogu prekinuti veze s nekim ljudima i počela sam ih voljeti na drugi način.
Dobila sam priliku povremeno raditi i zaraditi solidnu lovu. Fleksibilno, kad mi odgovara i kad ima posla. Na poslu sam upoznala, osim sebe, i neke posebne ljude. Zapravo jednu gospđicu koja me može nasmijati dok priča o picekima, a meni kruli u želucu pred kraj radnog vremena. Lipa moja, ljubim te ako ovo čitaš. :))
Upoznala sam puno ljudi. Neću ih sad sve nabrajati. Ne bi imalo smisla.
Možda nekako najdraže od svega mi je što sam shvatila da uz sebe imam jednog novog anđela na kojeg mogu računati baš uvijek. Nju nikada nisam vidjela nervoznu, s njom se nemoguće posvađati. Jednostavno je predobra za ovaj svijet. I sad kad pomalo tuguje ona ipak zrači.
Ma ne brini draga moja, preboljet ćeš ti njega i doći će netko tko će se znati potruditi i ostat će zauvijek.
I na kraju ove godine, mislim na nekoga koga ne mogu imati. Ili sam opet zaljubljena u Ljubav, a on možda i nema veze s tim. Nije ni važno, svaki kaos prođe, proći će i ovaj.
Eto, to bi bilo uglavnom to. Zapravo i ne kužim kaj sam radila godinu dana.
E, al u 2005. sve će biti drugačije. Ja ću biti drugačija. Obećajem si:
-u sljedeća dva mjeseca dat ću dva ispita i barem 3 kolokvija
-do rođendana moram skupit lovu za novi mobitel
-do rođendana moram riješiti barem 2/3 problema koji me užasno smeta, a preslaba sam da se suočim s njim
-bit ću bolja prema svojoj obitelji, svi imaju pravo ponekad biti teški
-neću se više izgovarati da nemam vremena za ljude koji mi puno znače, nije stvaru vremenu nego u organizaciji istog
-po hitnom postupku moram preboljeti neke stvari i poslati ih u zaborav
-kad kupim mobitel, počinjem štedjeti za ljeto, nema više trošenja na gluposti
-do kraja šestog mjeseca ću dati uvjet za treću godinu, u sedmom jedan ispit, a zadnji u devetom, iako bi bilo idealno da sve riješim prije ljeta
-više ću izlaziti
-i ono najvažnije, više ću biti ja, svoja, više ću se smijati sebi, životu, svemu.
Voljet ću sebe.
Post je objavljen 02.01.2005. u 00:06 sati.