Neugodno iznenađenje je nadmašilo ono ugodno. Ugodno je to, da je stražar sam od sebe došao javiti mi da je izvanraspravno na sjednici 31.12. odbilo moje puštanje iz pritvora i ne zna on što je tome razlog. Nije njegovo da zna, nije možda na njemu čak ni da mi to bude javljeno. Sve više doživljavam stražare kao, ipak, ljude.
Prethodni pasus sadrži sva iznenađenja za ovo jutro. Još je rano za rad pravosuđa, taj se fenomen pojavljuje učestalošću istovremene pomrčine Sunca i Mjeseca, ali nekakvi pomaci se mogu očekivati već sat vremena nakon što im se greškom spisi zadese u rukama, pa oko podneva možda budem znao i razlog, kao i ono što je Cane poduzeo. U međuvremenu, instinktivno sam se najavio na telefon: nazvat ću Ivicu i reći mu da mi pošalje dva odvjetnika: Zorića i starog Čiču.
Jučer pridošli cimer drugi puta saslušan pred istražnim jer je njegov odvjetnik srušio jučerašnji iskaz zbog neprisustvovanja odvjetnika, tj. sebe, iako je ovaj bio izjavio i potpisao zapisnički da se odriče prava na odvjetnika po službenoj dužnosti. Sve je moguće.
I ja sam tu, i putuju ljudi svemirom, rađaju se koze s dvije glave i ima negdje pravde. Počeo sam o pravdi kao kurva o poštenju. Nije dobro.
Post je objavljen 03.01.2005. u 08:45 sati.