Marketing
Samoubojstvo, novogodišnji virtualni tulum i tako to...
Naslov posta preuzela sam s Foruma, nadam se da je i njegov autor, usprkos očajničkim prijetnjama, preživio još jedno prekrasno sunčano novogodišnje jutro. I nadam se iskreno da nije na tv-u gledao prijenos 'fešte' iz Zagreba, jer bi si od tuge odmah skratio muke, tolko je bilo dosadno. S druge strane, zavidim Dubrovčanima na njihovom rasplesanom ludovanju po Stradunu, sljedeću ću Novu vrlo rado iščekivati malo južnije, na nekom otoku...
Uvijek sam se pitala, zašto se ljudi tako rado osamljuju na Božić i Novu godinu? Da bi mogli intenzivnije proživjeti svu tugu, očaj, jad i samoću kad vide kako se drugi, obični smrtnici vesele? Uostalom, zašto slavlje mora biti imperativ? Ako mi se iz bilo kojih razloga ne slavi, moram li se smrzavati cijelu noć na trgu uz groznu muziku i hrpu pijanih kretena oboružanih petardama? Ima nas i koji radije za to vrijeme skijamo, spavamo, čitamo, rješavamo križaljke ili vodimo ljubav...Zašto bismo morali patiti ako nismo dio iste jednolične i uspavane gomile?
No, nije mi to bila tema...Razmišljam, listajući blagdanski Forum, koliko smo mi ljudi skloni bijegu od života, koliko težimo skriti se u mišju rupu s bilokakvim partnerom i grijati se u smradu zajedničkih prdaca do sudnjeg dana...bolje bilo šta nego proviriti iz rupice i vidjeti što se događa u bijelom svijetu, učiniti baš ono što smo oduvijek željeli, napraviti nešto samo za sebe i osjetiti se napokon živima...Usamljena srdašca preklinju sudbinu da im vrati ljubljeno biće ili pošalju bilo kakvog svemirca s kojim će se spojiti u blaženu simbiozu i po mogućnosti nikad se više ne probuditi....
Što ste si vi zaželjeli za Novu godinu? Ne moram ni pitati...Svako si hoće nekog tko će mu zamijeniti cijeli svijet, tako da ne mora više maknuti malim prstom...Zašto živjeti sam, ako mogu umirati u društvu? Pitam se zašto nitko ne želi slobodu, avanturu, otkrivanje novih svjetova, borbu za ideale umjesto upornog sakrivanja i bijega od života...
Danas sam bila na prekrasnom izletu, doživjela sam prirodu i povijest na novi, dosad nepoznat način...to nikad ne bih uspjela da se nisam izvukla iz tople jazbine i poznatog okruženja...
Otkrivajući novi svijet, shvatila sam koliko me ludo privlači tajanstvo nepoznatog: želim letjeti, roniti u oceanu, istraživati tajne prirode, otkriti što je iza najviših planinskih vrhunaca, želim vidjeti nove zemlje, pomagati ljudima, spoznati zašto se povijest ponavlja...
Nije li to uzbudljiviji cilj nego tragati za nečijim pazuhom ili krilom u kojem ću se sakriti od svijeta koji me plaši? Čega bih se trebala bojati? Može li mi itko pružiti nešto što sama ne mogu doseći?
Ne vjerujem....Tek kad istražim svoj svijet do kraja mogu krenuti u upoznavanje tuđih, vaših svjetova...Nadam se da ćemo se sresti negdje usput...
Post je objavljen 01.01.2005. u 15:09 sati.