Vjerujem da ste se kao i ja nadavali i nadobivali čestitaka, pa se neću ponavljati.
Ja sam ovu našu Novu i(li) novu dočekala u najljepšem društvu, plešući sa djevojčicom i Savršenim, gledajući vatromete iznad Zagreba i paleći prskalice, naravno uz šampanjac i finu klopu.
Datumi su mi sve manje bitni kao sami datumi, pa ih pokušavam iskoristiti kao trenutke opuštanja i što bolje provedenog vremena u sadašnjosti. Obično se ne mogu sjetiti događaja po nekim kronološkim praćenjima. Nekada ne znam točno od prve i bez razmišljanja niti koliko točno godina imam, niti koliko sam u braku (iako je Savršeni odabrao savršen datum za pamćenje), niti kada sam završila neki formalni stupanj obrazovanja...Ali zato preciznošću Proustovog Swana pamtim okuse i mirise koji me mogu vratiti u neki već zaboravljeni prostor ili vrijeme. A da ne bude samo vezano uz prošlost brine se naša mala sadašnjost i budućnost u obliku djevojčice. Naravno da oduvijek imam i te dvije dimenzije vremena, samo su mi nekako od njezinog rođenja opipljivije, a možda i nemam toliko vremena baviti se prošlošću, pa tako sada dolaze više do izražaja.
Svejedno će me uvijek, posebno mirisi, vratiti u neki prošlo razdoblje života. Tako sam neposredno prije završetka ove naše već prošle, stare 2004. gurnula ruku malo dublje u toaletni ormarić i izvukla jedan miris koji me vratio u jedno prekrasno vrijeme. I otkad sam ga počela stavljati ponovno na sebe počelo se odmotavati to, raznim mirisima u međuvremeno zamotano, klupko sjećanja. Ali ne samo sjećanja, već pomiješano raznim podražajima sadašnjosti, neko novo vrijeme satkano novom slikom prošlosti.
Rado bih još detaljnije raspredala o tome, ali eto, glas sadašnjosti me prekida i zove na ručak, pa se moram trgnuti i kao Scarlet O'Hara odlučiti kako ću o tome razmišljati sutra. Zapravo jedan odličan recept, ako volite živjeti uvijek u sadašnjosti s pogledom u budućnost.
Ja ću se ipak na kraju okrenuti prema prošloj nam godini i sjetiti se svih žrtava raznih ratova i katastrofa, djece koja gladuju i starih i bolesnih koji svoju sadašnjost i budućnost dočekuju sami. Sjetno, nostalgično ili kako god hoćete, barem kod starih ljudi, vidim da prošlost igra veliku ulogu. Sjećanja su sve što imaju.
Znam da sam napisala kako se neću ponavljati s čestitkama...Želim svima nama da nam jednog dana budućnost bude puna lijepih sjećanja.
Pa zato uživajte u sadašnjosti.
Post je objavljen 01.01.2005. u 13:23 sati.