Kratki povijesni pregled pojave prvih specijalnih postrojbi
Ljudi ratuju od pamtivijeka. U ratovima kroz povijest uvijek supostojale elitne postrojbe, koje čine pripadnici koji su najbolji borci. No, tek se u zadnja tri stoljeća pojavila praksa ustrojavanja posebnih postrojbi za određene namjene koje traže iscrpniju i temeljitiju obuku, te razvoj drugačije stečene vještine od onih koje traži «obično» ratovanje.
Jedna od prvih takvih postrojbi su «Rogersovi rendžeri», koje je satnik Richard Rogers osnovao u kolonijalnoj Americi za gerilsku borbu protiv Francuza i Mohikanaca na granici s Kanadom, a kasnije i protiv britanskih postrojbi u američkom ratu za neovisnost (njihovih tradicija se i danas drže US Army Airborne Rangers, elitna postrojba američke vojske). Sam izraz "commando" (komandosi), kojim se obično obilježavaju i nazivaju posebne postrojbe, nastao je početkom 20. stoljeća, tijekom Burskoog rata, kad su Južnoafrikanci nizozemskog podrijetla tako nazvali svoje lake, pokretne postrojbe koje su se gerilskom taktikom borile protiv nadmoćnijih i bolje opremljenih Britanaca. Sami Britanci su u Drugom svjetskom ratu, suočeni s velikom vojnom silom Osovine na mnogim bojišnicama širom svijeta, odlučili ustrojiti posebne komandoske postrojbe. Winston Churchill je 1940. zatražio «posebno obučene postrojbe lovnog ustroja, koje će uspostaviti vladavinu terora na obalama koje je zaposjeo neprijatelj.» Sučeljeni s njemačkim Fallschirmjagerima i Waffen SS-om, Britanci su osnovali posebne postrojbe koje i danas vrijede za najbolje u svijetu, SAS i SBS.
Danas većina vojski ima svoje postrojbe posebne namjene. Sve te postrojbe odlikuju se vrhunskom opremljenošću i obučenošću za mnoge djelatnosti protuterorizma, «kirurških» operacija i napada na posebne mete. Neke od padobranskih, desantnih ili mornaričkih postrojbi imaju posebnu obuku za određene uvjete: planine, zimu, pustinju, džunglu, obalu... Među zadaće «specijalaca» spadaju, pored desantnih i sabotažnih operacija, i protuteroristička borba (u suradnji s civilnim policijskim postrojbama slične obuke i namjene), izvidnički poslovi, širenje znanja i pomoć pri uspostavljanju sličnih postrojbi u zemljama-saveznicama. Zajednička osobina im je i vrhunska obučenost u obalnom iskrcavanju, obično kod mornaričkih postrojbi poput britanskog SBS-a (Special Boat Service) i njemačkog KSK-a (Kampfschwimmer Kommando), te u HAHO i HALO iskakanju iz aviona koje omogućuje dolazak na mjesto djelovanja (HAHO - High Altitude High Opening, skok s velike visine s otvaranjem padobrana visoko, HALO - High Altitude Low Opening, kad se padobran otvara nakon dugog pada), zatim spremnost za najraznovrsnije zemljopisne i meteorološke uvjete na mjestu djelovanja, kao i pokretljivost koja ih u slučaju potrebe dovodi bilo gdje u svijetu u roku od 18 do 24 sata. Mane specijalnih postrojbi su oslanjanje na vrlo sofisticiranu opremu i potreba za vrhunskim obavještajnim podacima prije provedbe zadaća, kao i svrhovitost za striktno određene zadaće.
Post je objavljen 31.12.2004. u 19:42 sati.