Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ane

Marketing

Što se dogodi kad gospojica ode?

Od svih dana u godini najmrži mi je baš ovaj. I još gore od svega je što su svi nekak' hiper-luđa-brale-poletni, a ja bih se, da me se pita (a ne pita me se), negdje skrila.

Uvijek ostanu neki repovi koje nisam stigla pozavršavat. Uvijek se zbiju neki događaji koje bih zadržala blizu. A mijenjanje brojčice na kalendaru sve te stvari čini dalekim. Ma znam, glupasto je, ali, kao, sutra kročiš u nekog novog sebe. Aha! Pa te novopečene odluke (bit ću lijepa, draga, mila, učit ću i poslušno slušati, manje trošiti, više davati...) i u trenutku kad ti se naroje u glavi, znaš da te neće držati predugo. Pa sam ja odustala od bilo kakvih odluka. Frustrirajuće je, a i volim svoje značajne stvari napravit, recimo, utorkom! Utorkom nitko ne započinje s gladovanjem, nitko ne kreće spremat ispit, nitko ne čini generalku. E, pa ja ću baš tako! Neki ludi utorak, u nekom drugom mjesecu, kad je sve normalno i bez previše vlastitih očekivanja, e tada ja zakoraknem. A lakše je i pasti. Jerbo nitko ne pita što si odlučio i zašto (o zašto) i nisi neki karakter.

Jedini dan koji konkurira ovom današnjem je moj rođendan. Te zahvali ovome te zahvali onome, te budi ljubezan i mio (čio), te prigrmi još jednu brojčicu na gore... Ma joooooj! Ne volin ta očekivanja. Tuđa. (Svoja još i manje, al' s vlastitima mi se lakše dogovorit). A i ispitna groznica je taman na vrhuncu u to vrijeme kad ja ostarim za jednu i najmanje što mi se tada da je bit tulum-je-do-zore raspoložena.

Sukladno svemu tome ne volim ni Valentinovo i sve slične dane kad nam drugi nabijaju grižnju savjesti što nisi baš danas kada treba, kupio nekome ono što mu (najvjerojatnije) ne treba.

A na to se sve svede. Kupuj, draga, kupuj. Pa kupujem ja, da da. Pokleknem pred masom. Slabašna sam, što ću?

Ali nije isti osjećaj. Kupiti nešto u dogovoru s datumom ili bez njega. Ono bez-vrijeme mi je zercu draže. Veselim se više i ja i onaj koji prima.

Pa tako ja večeras idem odraditi to Novo vrijeme, a ono novo vrijeme koje mi uistinu treba ionako će samo od sebe doći.

Sretno vam novo novo doba, ljudovi moji. Kad god ono stiglo!

Ane će pamtiti 2004. godinu po prodavačicama iz raznoraznijeh dućančića. Naime, to je godina kada je od gospojice postala gospojom. Bez vlastitog pristanka, dakako!


P.S.
Odgovor na pitanje iz naslova je (uostalom, zar ste sumnjali?) – ništa.





Post je objavljen 31.12.2004. u 15:21 sati.