Napustio sam Savicu. Nisam bio vješt naći najkraći put do nebodera u Držićevoj, ali ide nekako. Došao sam i gledam kroz staklo, nebi li video jeli to to. Podosta djece i kao da neke i poznajem, po viđenju. Primjetim Zvonka i upadam. Tek što uđoh, dolaze mi sve jedan po jedan i pozdravljamo se Robert, Filip i još njih. Zvonac slaže tablice za turnir. Igrati će se dvije grupe. Mene stavlja u A-grupu s kyuevima, ali van konkurencije.
A-grupa go na 9x9 i 13x13 1. Filip Pejanović 25. kyu 10 bodova 2. Robert Jovičić 25. kyu 9 bodova 3. Refki Gegolaj 5. interna kategorija 3 boda 4. Fran Pejanović 25. kyu 2 boda
S dečkima iz grupe sam igrao handicap po dogovoru na 13x13, jedino sam s Refkijem igrao go na 9x9. Refki me jednu uspio dobiti za pola poena uz pet prednosnih kamenova. Ni sam nije vjerovao.
Promatram ih kako igraju međusobno. Često samo slažu kamenčiće bez razmišljanja. Najčešće razmišljaju oni koji gube, kada je već sve gotovo. Kao da žele da se situacija izmjeni, pa čekaju u nevjerici. Trebalo je razmišljati ranije, pa nebi bili izgubljeni.
A-grupa se igrala u dva kruga. U drugom se uključio Fran, a ja sam prešao u gledateljstvo uz igranje prijateljskih, kao da one ranije to nisu bile. Vidim maleni već dosta dobro barataju prostorom. Biti će tu podosta kyueva. Vrijedi raditi s njima.
B-grupa atari-go prema kategoriji 1. Krešo Jurišić 4. interna kategorija 8 bodova i sos 45 2. Rudi Halilović 4. interna kategorija 8 bodova i sos 44 3. Dijana Halilović 4. interna kategorija 8 bodova i sos 40 4. Tea Jovičić 4. interna kategorija 8 bodova i sos 39(238) 5. Renato Milinković 3. interna kategorija 8 bodova i sos 39(225) 6. Leon Telak 1. interna kategorija 8 bodova i sos 36 7. Leotrim Gegolaj 4. interna kategorija 7 bodova i sos 39 8. Mirko Mrnjavac 4. interna kategorija 7 bodova i sos 37 9. Antonela Bradač 3. interna kategorija 5 bodova i sos 32 10. Karla de Jurić 3. interna kategorija 5 bodova i sos 28 11. Kristijan Fišter 3. interna kategorija 4 boda i sos 36 12. Valentina Miloš 2. interna kategorija 4 boda i sos 34 13. Stjepan Brlić 1. interna kategorija 4 boda i sos 33 14. Marigona Gegolaj 2. interna kategorija 4 boda i sos 27 15. Klara Kulišić 1. interna kategorija 3 boda i sos 19 16. Arsim Kabashaj 3. interna kategorija 0 bodova i sos 17
U B-grupi je bilo živo i zanimljivo. Čak šestoro na kraju bijahu na vrhu s 8 bodova. Trebalo je Zvonku vremena da izračuna sos-bodove, a bilo je i jednakih po njima. Oduševljeno komentira razvoj situacije na odlasku sa sekcije. Maleni su vrlo zainteresirani. U petak se igra drugi turnir za kyueve na Starčevićevom. Neki odavde najavljivahu svoj dolazak.
Zanimljiv je bio spor u jednoj partiji B-grupe. Trebalo je zaustaviti nastalu prepirku. Kamenčića na ploči više nije bilo, a dvojica je okrivljavahu međusobno. Zvonko nije mogao prosuditi o ćemu se radi, jer postave nije bilo, a svaki tvrdi svoje. Čak i to, tko je pokupio kamenčiće s ploče. Eto dileme, koju smo već viđali. Vrijedilo bi i o tome ponešto. Sporovi nisu rijetki u dječjim igrama. Kako postupati pravičano, a da se djeluje odgojno?
Želja za pobjedom je često vrlo velika. Sredstva za nju su razna. Glavno je postići je igrom. Ali, što, ako to ne ide. Ima i mogućnosti, koje nisu u skladu s igrom koja se igra, pa sve do pokušaja upotrebe neistinitih kazivanja. U takovim slučajevima često je, željnima pobjede, najsigurnije ukloniti sve čime bi se istina mogla pronaći. U tu svrhu se često uklanjaju kamenčići s ploče prije nego voditelj ili učitelj dođu do partije. Naravno, to se može uraditi i ne razmišljajući, a i bez namjere da se ukloni mogućnost dokaza. Tu je stoga voditelj, da sve poući obvezi čuvanja kamenova u poziciji kada je nastao spor. Onaj koji u takovom slučaju poruši kamenove, gubi partiju. Za slučaj, da onaj, koji to uradi, ne želi priznati, a nema niti onih koji su to vidjeli ili imaju neke interese šutnjom, ostaje dilema. Za takav slučaj se ne može prosuđivati o konkretnom slučaju, ali se ipak nešto može. Voditelj može odlučiti, osnovom svoje nemogućnosti, ne dodjeliti bod nikome ili ako ima vremena o igranju nove partije. U oba slučaja netko je oštećena strana. To je, u pravilu, onaj koji nije koristio neistinu. Reklo bi se: ‘Nepravda.’ Da. No, postoji put, za koji je potrebno vremena, da bi se stvari mijenjale na bolje. O tome treba s djecom razgovarati. Mi ne tražimo lažljivce, već želimo istinu i prijateljstvo staviti na njoj odgovarajuće mjesto. Postoji li dijete koje se služi neistinama, neće moći dugo na taj način, jer će uskoro, zbog velike aktivnosti i čestih igranja, biti otkriveno. Ono će shvatiti, da to ne može dugo trajati. Vrijedi li zbog neistina izgubiti prijatelje? Nije pobjeda u partiji toliko vrijedna. Osim toga neistinama nećemo ništa novo naućiti, već samo neko kraće vrijeme, prividno čuvati svoj status. Neistina nam sigurno ne može biti saveznik. Ima tu još nešto. Svi smo mi sastavni dio cjeline, pa i onaj koji možda ne ćini dobro. Svi smo tu da mu pomognemo da vidi što je vrijedno. Stoga za spor, koji se desio ne krivim nikoga, već nastojim kazati da postoji način da svi zajedno postanemo još jači i još bolji. Igrom se stvaraju i produbljuju prijateljstva. Ujedno se učimo vrijednostima istine.
Dakle u slučaju spora ne rušiti niti pomicati kamenčiće na ploči, a onaj koji to uradi izgubiti će partiju.
bl. Muradenu