Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/georg

Marketing

Neka sreća traje...

Olako prošlu godinu proglasimo "starom" i nezanimljivom i brzo zaboravimo ljepotu koju je upisala u naš život. Rado ćemo je prikazati kao sumornu baku neugledna izgleda koja nam nema više što kazati. Novonastupajuća ljepotica plijeni našu pažnju.
Da li godina doista može "proći", "nestati". Zasigurno ne!
Ona je sa svim svojim sadržajem neizbrisivo upisana u godove našeg bića. I neka je - bez obzira kakva je bila. Uspomena na nju uvijek ima svoju ljepotu i poruku. Sve što je u njoj postojalo vrijedno je življenja.
Makar smisao nekih događaja ne uspijevamo odmah iščitati i možda će nas još dugo žuljati svojom tajnovitošću - upravo ti događaji u svojoj važnosti pišu najljepše note melodije života.

I što se to promijeni kad udari ponoć i uz zvon tornjeva i kristala kroz pjenušac i sanjivi ples krenu prve minute Nove godine? Zar nismo ostali isti ljudi, s istim navikama i nadama? Zar je naša Ahilova peta zbog tog gonga manje ranjiva ili smo mi nešto jači i čvršći u svojim stavovima? Ili se mogu nakon odbrojavanja zadnjih sekundi stare godine čudesno prekinuti stari ratovi i u hipu stvoriti nova prijateljstva?
Ta virtualna granica možda je samo prigoda za osvrt natrag i sitno preispitivanje životnog salda dobra i lošeg.

Zadovoljan sam! Ispod podvučene crte u konačnom rezultatu nema uvijek jasnih brojki, ali je kristalno jasno pozitivno opredjeljenje. I jaka želja da budem bolji. To smatram najljepšim darom godine čiji kalendar skidam sa zida.

Lipi i dragi moji. Kad "Nova" ostari i na svoje lice navuče bore jeseni, želim nam da možemo sretno pogledati unatrag i biti zadovoljni što smo neke planove ostvarili i što nas neki neuspjesi nisu slomili.

Mi smo kovači svoje, ali nerijetko i tuđe sreće i nesreće. Zato dok onima koji su nam najdraži izričemo lijepe želje i brižno iskovane rečenice nesvakodnevnih nježnosti, ne zaboravimo da je upravo nama povjerena sudbina tih rečenica. Mi ih u životima onih koje volimo trebamo pretočiti u sretnu stvarnost.
Poželimo stoga, da budemo radost jedni drugima. I neka nam taj projekt uspije.

Sretno!

Godine

Kad su Leonarda da Vincija pitali koliko ima godina one je odgovarao: "Osam" ili "Deset"
Kad bi se čudili suprotnosti između umjetnikova odgovora i njegove duge, sijede brade, on bi im objašnjavao:
- "Ja brojim samo one godine koje su mi, pretpostavljam, još preostale za življenje, prošle mi pripadaju jednako kao i novac koji sam potrošio."




Post je objavljen 31.12.2004. u 07:20 sati.