Specijalne postrojbe – postrojbe za posebnu namjenu
Povijest vojnih specijalnih postrojbi, vojnih postrojbi za posebnu namjenu, čiji su pripadnici naročito istrenirani, uvježbani, obučeni i opremljeni za zadaće koje traže i nadilaze sposobnosti «običnih» vojnika, seže u daleku prošlost, ali su tek u dvadesetom stoljeću, a naročito u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, te postrojbe dobile oblik u kojem su danas poznate. Poput mitskih ratnika u crnim odorama, s kapuljačama preko glava i strojnicama u rukama, oni munjevito upadaju u skrovišta terorista, ili se snalaze bolje i od divljih zvijeri u mračnim šumama i visokim gorama, pa ponekad u očima javnosti dobivaju tajnoviti i mitski status. Za takav status pobrinula su se hollywoodska pretjerivanja u mnogobrojnim filmovima koji ih prikazuju kao poludivlje ratnike tipa Johna Ramboa. Vjerujte Athumanunhu, (zna on sigurno) i ti «specijalci» imaju pored svoje hrabrosti, srce i dušu, svoje strahove i svoje ljubavi, pa i oni su samo ljudi, dobro malo okretniji, lukaviji, borbeniji, opasniji, ali su samo ljudi i uvijek stradavaju zbog onih drugih (ljigavaca naziva ih Athumanunh)…
Ovi vrhunski vojnici posebno su ranjivi ako njihova akcija nema svrhu za koju su uvježbani. Evo odmah ću Vam objasniti na jednom primjeru: - Ako te dečke pošaljete iza protivničkih crta da unište lansirne rampe opasnih dalekometnih raketa, oni će to napraviti briljantno i čisto, skoro bez gubitaka. No, pošaljite ih na zadaću za kakvu nisu uvježbani, poput hvatanje traženih osoba u somalijskom gradu Mogadishuu, (Athumanunh je već prije tu akciju opisao i proglasio je pogreškom), pritom im dajte netočne obavještajne podatke i opremite ih neodgovarajućom opremom, onda je rezultat 17 mrtvih rangera i preko 300 mrtvih Somalaca, jednostavnim riječima – katastrofa.
Naš svijet je ušao u 21. stoljeće u kojemu ratovi mijenjaju svoj oblik od ogromnih konfrontacija velikog broja ljudstva i velike količine opreme cijelih država, prema «kirurškim» operacijama koje male, izvrsno obučene i opremljene postrojbe vode za postizanje pojedinačnog cilja. Tako postrojbe posebne namjene dobivaju sve veći značaj nauštrb velike stajaće vojske kakvu je čovječanstvo u proteklim stoljećima znalo. No, ako su specijalne postrojbe precizni kirurški skalpel svake vojske, onda taj skalpel treba znati i uporabiti, te za to treba biti kirurg, a ne političar, a jasno je da tim političarima to rijetko polazi za rukom.
«Civilne specijalce», policijske protuterorističke i snajperske (poznate po američkoj skraćenici SWAT - Special Weapons And Tactics), neću nabrajati i opisivati, ali im time ne želim umanjiti značaj, uvježbanost i spremnost, no, njihove su zadaće ipak drugačije od vojnih. Nabrojit ću, a neke i malo opisati: američki Delta Force, mornarički SEAL, Rangeri, Zelene beretke, marinci, britanski SAS, SBS, australski SASR, njemački KSK (Kommando Spezialkrafte), norveški Marine Jaegerne, južnoafrički "Reccea" (Recconoissance Commando), izraelski Sayeret Markal, kanadski Joint Task Force Two, danski Jaegerkorpset, ruski Specnaz (Specijelno Naznačenije), francuski RAID, Commando Huberta i Legija stranaca, nepalski Ghurke …
Post je objavljen 30.12.2004. u 21:06 sati.