Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/riandworld

Marketing

2004...posljednji trzaji

Osvanuo je prekrasan sunčan dan, hladan i burovit. Ustala sam rano i otišla po novine i cigarete (da,da…isti ste kao moja mama…opet pušiš?!?), napravila si nesicu i malo čitam.

U svijetu se zbrajaju žrtve tsunamija, kod nas se glože i grickaju u predizbornoj kampanji. Sanader je opalio pljusku Hebrangu, preko naših leđa…aneks ugovora sa liječničkim sindikatom je poništen. Osobno nisam previše vjerovala ni da će stupiti na snagu. Iako je prije svega ovo politička odluka, dobra prilika Sanaderu da se riješi Hebranga, mene fascinira činjenica da su se ostali sindikati digli protiv našeg čisto iz zavisti i ljubomore. Kada su sucima, carinicima, školstvu išle plaće gore…nitko ništa. Kada bi liječnicima trebale ići plaće gore…eto ti sestara koje se bune! Neću skretati sa današnje teme, svaka čast sestrama, narade se bez daljnjeg, no liječnik se u prosjeku 7-12 godina dulje od njih školuje, a sva odgovornost i sve odluke pa i rizik liječenja su na njemu a ne na sestri. Srećom, ja sam do sada uvijek radila sa pametnim i vrijednim sestrama koje nikada nisu trošile vremena i truda na takve gluposti. A neke od njih, na primjer Marina, su mi dobre prijateljice. U slobodno vrijeme ne pada nam ni na pamet da se uspoređujemo koja ima više škole, koja teže radi… prijatelj je prijatelj!

Napokon je i nešto pokrenuto u aferi sa trovanjem bjeloglavih supova – policija je pronašla i osumnjičila 60-godišnjeg starca iz Lopara koji je otrovao uginulu ovcu, a sada se pokušava izvući da su supovi možda pojeli neku drugu otrovanu ovcu. Kojeg je Boga onda išao trovati lešinu i izložiti je, ako mu se sada tresu gaće..neka bude frajer pa prizna, plati odštetu i ode u zatvor. Možda starkelja ima unuke, možda se unuci odu igrati u podrum, slučajno nađu otrov i otruju se…što onda? Onda će isto biti : nisam htio da se to desi!!! Izgleda da u našoj Županiji vlada povoljna klima za opstanak zlih ljudi…u Čavlima je otrovano 25 pasa i mačaka, kućnih ljubimaca, ne skitnica. Stanovnici naselja su u strahu, jer znaju da i ako se otkrije tko je počinitelj, neće mu se desiti ama baš ništa. Jer ovakvima, plus raznim Čučecima, Čučićima, Žužulima…u ovom Wonderlandu u kojem živimo se nikada ništa lošeg ne desi.

Nakon ovakvog početka dana, odlučila sam otići malo do place, da se raspušem i da nađem nešto fino za ručak. Usput sam na štandu ispred Radio Rijeke kupila kalendar “Dečki Riječki”. Kalendar se pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Rijeci prodaje u humanitarne svrhe – cjelokupan prihod namijenjen je Domu za djecu i mladež u Oštrom kod Kraljevice. U kalendaru se na prekrasnim crno-bijelim portetima Egona Hreljanovića nalazi 12 riječkih doktora znanosti mlađe generacije. Riječ je o 40-godišnjacima (neki su i nešto mlađi) koji su mahom docenti i profesori na riječkim fakultetima.
Dvojica od njih su moji dragi prijatelji. Elvia Baccarinija poznajem od malih nogu (nešto je stariji), a zajedno smo neko vrijeme bili profesori u riječkom Liceu. Ivica Pavić je zajedno sa mnom studirao, stažirao, a i u kasnijim godinama ostali smo u srdačnim, prijateljskim odnosima.
Dakle, drage sugrađanke (a i sugrađani, naravno) odvojite 25 kuna i poklonite sebi ili bližnjima ovaj kalendar, da bi djeca iz Oštrog mogla nabaviti prijeko potrebno vozilo!

Placa ja danas bila prilično pusta. Ribarnica još gore – bura ne da ribarima van. Ipak, kupila sam dva lijepa brancina (iz uzgoja, no nije ni to loše), salatu kristalku. Uzela sam od kuće kutjevački vrhunski traminac iz 2001.godine (znam, kažu da uz jelo iz nekog kraja treba servirati i vino iz tog kraja, ali…baš mi se pio traminac, hehehe) i sve to skupa odnijela kod mame spremiti (jer ja nemam pećnicu). Ne moram spominjati majčino “oduševljenje” jer joj je kuhinja za pola sata izgledala kao da ju je zahvatio tsunami…mislim da majčica najdraža jedva čeka da meni prođe godišnji, hehehe.
Uglavnom, napravila sam brancine u fornu, u foliji sa ružmarinom, koromačem i timijanom…i bili su super!
Poslije ručka me majka “potjerala” jer je morala otići kod frizera…no, barem sam se izvukla bez pranja suđa…
Eto, pomalo pada noć..počela sam čitati dobar krimić, “Crni led” Michaela Connellya.
Sutra je Silvestrovo…



Post je objavljen 31.12.2004. u 14:27 sati.