Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svežina,
da osetim nežnost što izmeni moju sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voleli
i da nastaviš hodati peskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živeti,
a tebe sam ljubio i pevao iznad svega,
zato cvetaj i dalje rascvetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pevanju.
Neruda
Post je objavljen 23.03.2005. u 21:44 sati.