Kako jebeno istina. Svako osjeti u zhivotu kako je patiti za nekim. Kako je biti ostavljen. Kako je biti slomljenog srca. Rijetki su oni koji to nisu osjetili. Mislim da sam to osjetila jednom prije tebe, ko dijete od 14 godina, kad me ostavio prvi dechko :) to mi je sad toliko smijeshno.. I bilo mi je teshko cirka 2 sedmice :) jebote koja je to tuga bila.. haha tachno mi je smijeshno kad se sjetim toga. Znam da chu uskoro sresti tu svoju prvu ljubav. Odrasli smo u istom gradu.. kad se vratim vidjet chu ga. Sigurno. Ne znam shta je s njim bilo dalje.. 8 godina se nismo ni chuli ni vidjeli. Pravo da ti kazhem niti me zanima. Jednostavno se sjetim kako je to smijeshan osjechaj. Kako chovjek mijenja mishljenje, mijenja zhivot tokom godina. Kako je prva ljubav chisti kurac, i kako sjechanje na nju nikada ne traje. Ali nikada.
Kada si me ostavio prvi put, onog novembra.. patila sam, i bilo mi je teshko. Plakala sam cijelu noch, ali poslije nisam. Bila sam ljuta na sebe shto sam te pusitla da me lazhesh. Prebolila sam te. Natjerala sam sebe da te prebolim. Znala sam da chesh se javit, da chesh se vratit. Nikada nije bilo sumnje da nechesh. Znala sam..
Jednako kako i sada znam da ne mogu bez tebe. Nisam vishe dijete, i nemam vishe 14 godina. Znam da volim. Nauchila sam. Znam da sam do sada u zhivotu jedino voljela tebe, iskreno. I da nije prolazno. Jer proshlo bi odavno da je..
Nedostajesh mi.. tako mi jebeno nedostajesh. Pozhelila sam ti chuti glas.. nisi zvao kada si obechao..
Sanjala sam te sinoch..
Post je objavljen 31.05.2004. u 06:12 sati.