Marketing
×××... A pLaCe WheRe ThE WiNd bLoWs eVerY DaY ...×××
Baš mi se sviđa ova slika... ova crvenkasta boja što se prelijeva po oblacima... predivno... Da se malo pohvalim, to je mojih ruku djelo... tj. ja sam to fotografirala:o) ...i to sa mog prozora... Uvijek gledam fotografije umjetnika i nikad mi nije jasno kako uspiju uloviti tako nešto predivno... i sad shvaćam... oni jednostavno gledaju... Često ni ne obraćamo pažnju na neke sitnice oko nas, a one su sve tu... Kao i ovo nebo... Jedan dan sam gledala kroz prozor...onako, bezveze... sunce je taman zalazilo... i evo što je ispalo... ne sviđa mi se slika samo zato jer je moja... pa da ju je bilo ko slikao meni bi bila predivna... nego, dosta o tome...
Jučer naravno matematiku nisam ni takla... stvarno ne znam zašto sam tako lijena... a obećala sam samoj sebi da ću preko praznika učit... grr... sad bi samu sebe istukla zbog toga... ali kad mi se trenutno stotinu stvari mota po glavi, a među njima definitivno nije matematika... i onda se ne mogu koncentrirat na zadatke... al danas ću definitivno pogledat zadatke! Ne izgledaju mi teški...i čim napišem blog odoh vježbat...
Danas je tako lijep dan vani... nema niti jednog oblačka na nebu, sunce grije, vjetar lagano pirja...ma savršeno... čak razmišljam o tome da bi mogla ić malo prošetat van... već dugo nisam... otkad su mi treninzi završili nisam se baš previše kretala... jedino sam nešto malo plesuckala u sobi... heh... al nije to baš neko razgibavanje... Jučer sam sa starim radila trbušnjake i leđne... reko on meni: Nemoš' ti 50 trbušnjaka u komadu... reko ja vraga nemogu... :o) i napravila ih bez problema, normalno... ja kažem, aj sad ti...a on ih jedva napravio... hehe :o) i onda sam još napravila 50 leđnih...i to je reko da neću moć...a to još lakše od trbušnjaka...hehe...a on ih ni 10 nije mogao napravit... sad sam ponosna na sebe... hehe...
I don't feel it anymore
I don't see, anymore,
I don't hear, anymore,
I don't speak anymore,
I don't feel.
Jučer sam pričala sa starcima o Novoj... di ću i tako to... rekla sam im da ću kod frendice u Vrsar, pa da ćemo na koncert od Gibbonija u Poreč i onda opet kod nje i tako... doduše, nisam im rekla da ćemo u Plavu al to nema veze... :o) jer možda ni nećemo tamo... al rekli da je uvijet da moram s nekim likovima danas na večeru...a ja ono: NEEEEEEEEEEEEEE!... to su najdosadniji ljudi na svijetu!!! Tj. ne svi, nego kćer od tih likova... žena ne zna izustit jednu rečenicu...al dobro ajde :o) ok je cura, samo... voljela bi kad bi malo više pričala... al dobro, rekla sam da idem s njima na večeru pod jednim uvjetom: da me na Novu godinu ne zvrckaju stalno... da ću im se ja javit... i rekli su ok!... woo hoo! :o) ajde, ima još dobroga u njima... hehehe...
Ništa... mislim da ću polako ić... vježbat matematiku :o( ... užas... grrr...
E da.... da ne zaboravim...evo vam te blažene tange :o) još su "neiskorištene" :o) hehehe....
Post je objavljen 30.12.2004. u 13:16 sati.