Koja panika!Izgubila sam naočale.Lijepo mi i uredno vise na uzici oko vrata,još od onda kad sam ostala bez njih prije važnog sastanka,pa nisam vidjela brojke čitati nego sam napamet govorila o izvozu,uvozu i kunama na računu.Nitko tad nije puno slušao,više su gledali pa nije bilo ni štete,ali slijedeći dan naočale su dobile uzicu .Kud ja,tud i one.Jednom sam i pod tuš stala s tim važnim alatom oko vrata, a bogami sam se i poseksala nekoliko puta ne skidajući ih. Nisu mi, doduše tada trebale, ali nisu mi ni puno smetale, štoviše,rečeno mi je nježnim glasom: baš ti tu između fino stoje.
No,pojma nemam što se jučer desilo,ali navečer ih više nisam imala oko vrata. Možda mi ih je i netko popalio – Guccijev okvir – stakla baciš, okvir iskoristiš. Ne znam baš kako bi to bilo izvedivo, ali u takovim situacijama svakakove misli i ideje čovjeku padaju na pamet.Uglavnom, imala sam loš san prošlu noć i sanjala mala sitna slova koja nisam mogla pročitati.
Jutro mi je bilo nezaboravno. Zube sam skoro oprala s kremom za depiliranje, šminku nisam mogla nabaciti kako spada, štampu nisam mogla pročitati. O poslu da ne govorim. Zato sam odjurila optičaru i odmah naručila nove. Naravno, 30% sve skuplje, jer : gospođo,to ide pod hitnu narudžbu. Neka. Sada su mi na nosu i dobro funkcioniraju, uzica je čvrsta i baš zadovoljno bacam pogled na ovaj ekran.Imam i malo ogledalce u koje se stalno gledam. Dobro mi stoje, pa skoro da mi je drago da sam one stare izgubila.
Ustvari, nisam ih izgubila, jer sad kad sam otvorila ladicu,vidim ih unutra uredno odložene skupa s uzicom.
Što ti je panika!
Post je objavljen 30.12.2004. u 09:34 sati.