Osvrt na nedozvoljene propuste američkih časnika (po Athumanunhu)
Uvijek za sve neuspjehe tijekom bojnih djelovanja i bitaka Athumanunh će okriviti časnike, jer oni trebaju planirati i brinuti se za sve, dočasnici samo trebaju sve zamisli i rad časnika pretvoriti u praktičan dio, odnosno, prenijeti ono s papira na teren među vojnike, a vojnici se trebaju samo hrabro i časno boriti. Ako je uspjeh u bitkama postignut, Athumanunh ide obrnutim tijekom. Najzaslužniji za uspjeh su vojnici i njima pripada najveći dio slave, manje dočasnicima, a najmanje časnicima. Ako je to tako, onda je to to, ali nažalost danas se sve promijenilo i zauvijek je toga nestalo, ništa više nije kako je to davno Athumanunh naučio, sada je sve to izmiješano i okrenuto naglavačke … Kamo ćeš Athumanunh, vrati se naslovu!
Dakle, svi japanski propusti i greške niti malo ne opravdavaju greške i propuste američkih zapovjednika. Iako najveći dio krivice za nespremnost flote za obranu, pa i sama obrana luke i cijelog otoka pada na admirala Kimmela (sjetite se da je preskočio 32 časnika), odgovornost snose i svi časnici njegovog stožera (zapovjednik obrane Havaja general pukovnik Short i zapovjednik 14. vojnopomorskog sektora admiral Claude C. Bloch). Iako se Athumanunh ne bavi politikom, ne može, a da dio krivice i ne predbaci političkom vodstvu i Kongresu u Washingtonu, pa ti se glavonje uvijek hvale da nadziru vojsku onako civilno, da se ova ne odmetne, opet ti Athumanunh počinješ lutati …
Vratimo se mi vojničkoj logici. Dakle, u Europi, rat već bjesni, a prenapuhani Kimmel dozvoljava da na ratnim brodovima vlada mirnodopska služba. Zamislite samo časnici su na kopnu u plesnim klubovima i briga njih što se luci tiho prikrada strašna opasnost poput japanske flote. Idemo dalje, iako su dubine luke male, (14 m najdublja točka), pitam se gdje su bile protutorpedne mreže oko usidrenih brodova, zašto hidrozrakoplovi, kojih ima kao u priči, ne izviđaju dalje oko otoka (hidrozrakoplovi tipa PBY , a koje ima tadašnja američka ratna mornarica, mogu doletjeti i do 800 Nm, to pak je više nego dovoljno da budeš upozoren i da se pripremiš za obranu), dalje, ma zamislite samo, oko samog otoka postoje nepokriveni zračni koridori koje radari «ne vide», a baš tuda dolijeću japanski hidrozrakoplovi i prikupljaju podatke. Zatim opet onaj stari sukob mornarice i kopnene vojske oko odgovornosti za obranu na kopnu (oko toga se spore i sam Kimmel i Short). Uz sve to tu je još i nedjelja, pa gospoda radaristi ne rade nedjeljom, a služba motrenja i javljanja iako primjećuje japanske džepne podmornice o tome nikome ništa ne javlja.
Na kraju, a kako to uvijek i biva u tim prigodama, postoji i sumnja u nekakvu zavjeru političkog i vojnog vrha i optužbe da se znalo za pripreme i napad na Pearl Harbor, ali se to namjerno prešućivalo zapovjednicima brodova, ne bi li se katastrofom stvorila povoljna atmosfera za ulazak SAD u II. Svjetski rat. No, bilo to točno ili ne, vrijeme je da se konačno kaže istina: Zašto se u Pearl Harboru dogodila katastrofa, pa da se konačno smire one nesretne duše američkih mornara koji su zbog nekoga, ili nečijeg propusta poginuli u napadu, a koje još uvijek do dana današnjeg lutaju dubinama i prostranstvima Velikog Tihog oceana. Kada se konačno dozna istina, ma kakva ona bila, tada će se moći i konačno smiriti duše koje zbog nečije pogreške, ili krive procjene, ili možda nemara još i danas lutaju i ne mogu naći svoj mir u plavim dubinama.
Post je objavljen 29.12.2004. u 21:04 sati.