Ne mozhe meni niti jedan dan proch bez te proklethe, bleshave lektire. Covjece, osjecham se ko zadnja budala... ono nitko iz mog razreda uopce ne chita lektiru, a ja se u ovoj knjizi od 408. stranica ubijam vech petnaestak dana:((( :(. Mislim, svi, bash svi, odu na net i skinu lektiru, a ja sam osudenha na chitanje (ne pitajte zashto...). I tako, ja lijepo uzmem tu knjigu, chitam je, chitam... a nikako da dodzhem do kraja. Eh da, sjetila sam se da moram posudit josh jednu (jer nam je profeshorica odgodila za preko praznika) i uzmem ja iskaznicu i uputim se prema knjiznici. Dodzhem ja tam, predam iskaznicu i odem trazhit lektiru. I konacno, nashla sam je na visokoj polici u knjizhnici i bash kad sam je htjela dohvatit, jedno desetak njiga se srushilo na mene, tako da sam ih kasnije morala sakupljat lol. A ljudi prolaze, i smiju mi se, a neka baba veli: "Kako su ti danashnji mladi tako neorganizirani", a meni doshlo da tamo propadnem u zemlju od srama. I dobro, sakupila sam ja konachno te knjizurine, poslozila ih natrag na policu i vech krenula prema knjiznicharki da mi stavhi stambilj. Al sam se sjetila da mi je mama na papirich napisala 3 knjighe i autore koje trebam posudit. Uzmem i te ogromne knjizhurine, a sve ono neke od 400, 500 i 700 stranhica. FUJ. I dobro, predala sam knjiznicharki knjige, stavila mi je stambilj i zaputila sam se doma. I onako, bezveze, sam pogledhala koliko moja "nova" lektira ima stranica. 91 stranica, uzmemho li u obzir da je na svakoj drughoj slika. Dobro jeeeee!!! LoL :oP
Post je objavljen 29.12.2004. u 19:38 sati.