---Toga mračnog, sluzavog jutra Jurica Gomoljević je uporno pokušavao ispoljiti svoju ogavnu nastranost na svima koji su bili prisutni u sali za sastanke. Kažem «pokušavao», jer je sve ostajalo samo na tome pošto nitko od prisutnih nije shvaćao da je njegovo uporno započinjanje rečenica sa riječju koja poćinje sa slovom F u stvari njegov bizarni pokušaj da ih iziritira i da izazove što burnije reakcije. Da stvar po njega bude gora, nitko od prisutnih nije uopće primijetio taj detalj. Sastanak je trajao prilično dugo, a Jurica je s vremenom postajo sve očajniji, nastraniji i uporniji. Sada je svoje F sočnije naglašavao, a tamo gdje nije mogao smisliti bolju riječ za početak rečenice, upotrijebio bi poštapalicu poput "faktički" ili "fuck it". Unatoč trudu, nitko ga i dalje nije primjećivao. U jednom trenutku, prilikom izlaganja uvaženog gospodina profesora i prvog akademika njihova fakulteta, koji je istovremeno bio i prodekan za nastavu, Jurica se ustao i počeo po prisutnima pljuvati slinu kroz usta uobličena u izgovaranje svog omiljenog slova. Zatim je skočio na stol i sjurio se ravno na zaprepaštenog uvaženog prvog akademika te mu odgrizao lijevo uho. Ostali sudionici skupa su se počeli ozbiljno zaprepašćivati, a neki su čak uložili i prosvijedne note predsjedavajućima koji su ih odmah uzeli u razmatranje. Jurica je ispljunuo uho i, nastavivši sa frfljanjem, iskočio kroz prozorsko staklo.
---Pao je na ulicu gdje je ostao na mjestu mrtav. Taj tragični pad promatrao je šestogodišnji dječak Stjepan koji je zatim odrastao i postao kirurg kako bi mogao spasiti što više života, a prije svega kako bi zaradio što više novaca kojima bi si mogao platiti puno elitnih prostitutki oba spola te uživati u blagodatima raznih vrsta penetracija. Tako se Stjepan jednoga dana igrao vlakića sa jednom novom prijateljicom i jednim novim prijateljem. Ona je bila lokomotiva, a njih dvojca vagoni. U trenutku u kojemu je vlak postigao najveću akceleraciju nosivi zid njegovog ogromnog stana je popustio i sve troje su pali na glavu starijeg bračnog para koji je upravo gledao romantičnu komediju na TV-u. Pošto su to dvoje bili fini ljudi, osjećali su se obaveznim da se toliko zgražaju da dobiju infarkt od kojega su odmah preminuli. Sudionici igre vlakića završili su u bolnici samo sa lakšim ozljedama, a kasnije i na sudu pod optužbom egzibicionizma i pokušaja navođenja susjeda na bludne radnje. Sudac ih je osudio na po tri godine uvjetne slobode, pošto je zaključio da je djelo počinjeno iz nehata. Međutim, Stjepanovi novi prijatelji su ipak omastili onu stranu rešetki pošto su, zahvaljujući Stjepanovom iskazu, osuđeni i za naplaćivanje seksualnih usluga.
---Sudac još nikada nije imao takav slučaj pa ga je ispričao supruzi koja jednostavno nije mogla vjerovati, ali mu je ipak priznala da je imala seksualnih maštarija o njihovoj susjedi Jagici. Sudac se prenerazio, raspekmezio, rasplakao i priznao svojoj dragoj supruzi da je i on imao sličnih maštarija nakon čega su odlučili da će ju zamoliti za pomoć. Čuvši njihov prijedlog, susjeda Jagica je rekla da joj je žao, ali da je ona odlučila apstinirati cijeli život jer joj se seks zgadio još kad je bila vrlo mala. Na to su se sudac i njegova supruga jako ražalostili te potražili utjehu u alkoholu. Kada su, nakon 28. čašice rakije, konobaru ispričali što im se dogodilo, on se samo nasmijao i natočio im po još jednu.
---Onda je otišao do idućeg pijanog gosta te i njemu natočio još jednu. Taj gost je pjevao Marseljezu sebi u bradu, pušio cigarilose i grizao svoj veliki prsten pečatnjak. Čovjek nije izgledao kao pijanac, već više kao strastveni boem, ako se uopće može povući ikakva razlika između ta tri pojma. Djelovao je kao da istovremeno i nešto čeka i žali za nečim prošlim. Zanimljiv čovjek polu-duge, crno-sijede masne kose u crnom kaputu žario je crnim okom negdje u daljinu dok je ispijao svoje posljednje piće nakon kojega je namjeravao, iako nerado, ipak otići jer ostati i čekati više uopće nije imalo smisla. Zgnječio je dogorjeli cigarilos o dno pepeljare i pozvao konobara. Tek što je platio i ustao da krene ona koju je čekao se ipak pojavila. Bila je to njegova stara ljubav koju nikada nije zaboravio i koja mu se iz nekog, njemu još uvijek čudnog razloga, ipak javila prilikom ove njene posjete njegovom rodnom gradu. Zagrlili su se i poljubili u obraz, više kao stari dobri prijatelji nego kao bivši ljubavnici. On ju je gledao sa strašću i pitanjem. Ona ga je gledala s nadom. Nisu govorili. Sjeli su u njegov auto i odvezli se u nepoznatom smjeru.
---Dok su prolazili kraj noćnog drugstorea iz njega je pucajući izletio pljačkaš. Za njim je iz sačmarice pucao prodavač koji je očito odlučio ne dopustiti nikome da mu pokvari njegov zadnji dan na ovom poslu. Cijeli život je maštao o tome kako će jednom prodati svoj dućančić i sa tim novcem i sakupljenom ušteđevinom bezbrižno živjeti, a samo zbog hobija i bez obaveze otvoriti bar na jednoj od onih opuštenih plaža u blizini Goe gdje će zatim do kraja života činiti sve čega se do tada odricao kako bi si to omogućio. Kako je sačmarica efikasnija od pištolja, pljačkaševa se krv, isijavajući mekanom puninom i nježnošću purpurno crvene boje, polako razlijevala pločnikom dok su se komadići njegove utrobe cijedili sa vanjske strane stakla dućančića. Uskoro je došla policija, napravila uviđaj i otišla.
---Slučaj je dodijeljen detektivu Mateju koji je još uvijek bio nov u tom poslu pa se jako trudio da se dokaže. Priveo je trgovca sudu koji ga je osudio na 20 godina zatvora za ubojstvo pošto nije lopova ustrijelio unutar dućana, već ispred što znači da se nije mogao pozvati na nužnu obranu pri ometanju posjeda. Detektiv je bio ponosan na sebe, a osobito na činjenicu da je ovo njegov već treći zaključen slučaj sa dugogodišnjim zatvorskim epilogom. Otišao je kući i natočio si viski, zapalio cigaretu i stao kraj kamina kako bi mogao buljiti u vatru dok misli. U glavi mu se vrtila slika njega na svim naslovnicama svih novina u gradu, a i šire, njega lijepo obučenog i našminkanog šminkom za muškarce, njega okruženog sa lijepim ženama i važnim ličnostima. Ispio je viski i popušio cigaretu.
---Otišao je spavati. Sanjao je kako ga gradonačelnik tapše po ramenu dok mu predaje plaketu za najboljeg policajca i kako mu govori da se drži njega jer gradu trebaju takvi ljudi. Onda je sanjao kako živčano odguruje tog gradonačelnika od sebe i kako ovaj pada i udara glavom o rub kamina te ostaje doživotno nepokretan pa ga netko mora zamijeniti, a to naravno bude on. Onda je sanjao kako, kao gradonačelnik, ukida zabranu rada striptiz barova u centru grada na čemu su mu zahvalne mnogobrojne plesačice, a osobito njegova draga Liza. Nju je upoznao u jednom od tih mjesta dok je istraživao dilanje steroida među izbacivaćima.
---Bila je lijepa, slatka, umiljata, krasno oblikovanih sisica i dražesne, prćaste guze. Ničim nije voljela puno zamarati svoj mozak, ali ga je zato svako jutro budila migoljeći glavom među njegovim preponama i uvijajući svoje tijelo oko njegovog. Zarađivala je kao egzotična plesačica čime je bila savršeno sretna jer nije uopće pojmila zašto bi u obnaživanju nečijeg tijela i bilo kakvom aludiranju na različite oblike spolnosti bilo ičega sramotnog. Gradonačelnikovu uredbu o progonstvu striptiz barova iz centra grada smatrala je agresijom na sve što je normalno pa mu se odlučila osvetiti namamivši ga u krevet i pozvavši novinare. Kada je izbio skandal optužili su je za prostituciju, ali je nisu imali na osnovu čega osuditi jer, tada već bivši, gradonačelnik nije mogao pronaći dokaze o njihovom malom novčanom transferu. Lizi su naprotiv procvjetale ruže jer su joj zahvaljujući publicitetu, ponude za filmove, što pornografske, što akcijske, pljuštale sa svih strana. Kada se Matej usprotivio njenom odlasku iz grada zbog snimanja, ona se samo nasmijala i rekla mu da će sve biti dobro.
---Uskoro je postala planetarno slavna te se, nakon što je ostvarila blistavu glumačku karijeru, udala za svoju producenticu i otišla živjeti na svoj privatni otok u Sredozemlju kojega joj je, još na samom početku njene glumačke karijere, poklonio njen vatreni obožavatelj i jedan od najbogatijih ljudi svijeta šeik Moamer El' Uhljuk. Kada je uvidio da je njegov uzvišeni predmet obožavanja umjesto njega slavnog, bogatog i močnog odabrao protuprirodni blud, siroti si je El' Uhljuk u naletu istočnjačke strasti dao amputirati ruku koju je do tada nosio pod staklenim zvonom dopuštajući jedino Lizi privilegiju da ju dodirne i čuvajuči dodire te ruke jedino za Lizu.
---Nakon operacije, šeik se oporavljao u bolnici u Dubaiu gdje ga je njegovalo 56 medicinskih sestara. Odmah se strastveno zaljubio u njih 8 te ih odlučio oženiti. Međutim, prilikom njihove prve bračne noći šeik je zaključio da mu je vrlo teško bez ruke pa ju je odlučio prišiti natrag. Pošto je prilikom amputacije zaboravio potpisati papire po kojima bi ruka bila smještena u kriogeničku komoru za slučaj predomišljanaja, našao se pred velikim problemom. Rješanje je došlo u vidu ruke dječaka Teodora iz Nikaragve, kojega su Uhljukovi ljudi iznajmili te predali liječnicima koji su pak izvršili vrlo brzu i preciznu operaciju presađivanja. Nakon toga Teodor je vraćen svojoj obitelji gdje je do kraja života bio najbogatiji čovjek u selu. Na žalost, taj kraj je došao vrlo brzo jer su, kako bi došli do novaca za svoju revoluciju, već nakon nekoliko dana Sandinisti na čelu sa Mariom Vargas Llosom pobili i opljačkali i Teodora i cijelu njogovu obitelj.
---Stekavši bogatstvo, a time i moć, Llosa se sa svojim sljedbenicima preselio u Peru gdje je u miru svoje starosti postao pisac, a pokušao se kandidirati i za predsjednika no nije uspio jer je, za tu zajednicu, imao previše liberalne stavove.
KRAJ
29.12.2004.
Post je objavljen 07.01.2005. u 20:41 sati.