Jučer su iz Engleske došli Jay-Z i Grk. Ali dan nije počeo baš najbolje, dapače, počeo je poprilično grozno. Prvo sam se umjesto u pola sedam, probudio u pola deset, što će reći da sam već u startu kasnio na posao pola sata. Još mamuran od ugodna sna, navukoh na sebe prvo što sam vidio, osedlao bicikl i brže-bolje krenuo prema radnome mi mjestu. Iako plan uopče nije bio da idem biciklom, pošto sam u neko doba dana očekivao dolazak dr.-a Phila na moje radno mjesto i zatim vožnju prema aerodoromu. No... Čim sam izašao iz kuće sa biciklom, počela je padati kiša. Normalno da do minutu prije nije padala. Nakon kilometar i pol vožnje odvezala mi se tenisica, pa sam stao da je zavežem. Kad sam opet krenuo voziti, pao mi je lanac. Pa sam i to morao srediti. Na (ne)sreću, do radnog mjesta više nije bilo neugodnosti. No, zato ih na poslu nije manjkalo. Prvo mi se Grk javio jedno tri puta sa Heathrowa da avion kasni oko sat vremena. "Dobro", pomislih, čak mi i paše. Ali oko dva opet zvoni telefon. Mislio sam, "To je Grk, javlja da će napokon poletiti", ali kako sam se samo prevario. Bila je to službenica iz American Expresa da me svećano obavijesti da sam budala. Naime, još u petak sam sa kolegama s posla otišao u omiljeni mi kineski restoran na predblagdansko obžderavanje, te sam naše bakanalije platio karticom, koju sam lukavo zaboravio u restoranu. Bravo Bučimire, imbecilčiću! Najbolja fora je kaj uopče nisam skužil da nemam karticu, jer je nisam trebal. Na sreću, još ima dobrih ljudi na svijetu. Konobarica me se sjetila (vjerojatno jer tamo žderem par puta mjesečno), pa je po imeniku stala tražiti sve ljude s mojim prezimenom. Nije me tako uspjela pronaći, pa je nazvala Amex, koji je onda nazvao mene itd. Uglavnom, kartica je na sigurnome, a za svaki slučaj sam provjerio da si konobarica nije slučajno nekaj kupila u Escadi, neki šal ili vjenčanicu na primjer...
Nakon što sam mirodijama oprao tijelo, čekao sam dr. Phila da dođe po mene, pa da odemo po Grka na velebni zagrebački aerodrom. Avion je kasnio oko sat i pol, pa smo vrijeme kratili pijući kavu!!! u predivnom ambijentu aerodromske birtijusine. Oko pola šest sletila je metalna ptica, koja je u svojoj utrobi nosila i našeg grčko-iračkog prijatelja. Izašao je kroz, ona važno postavljena zamagljena vrata, i kad nas je prepoznao, malo je zaplakao, a zaplakali smo i mi. Uskoro je cijeli aerodrom plakao, a u daljini se čulo klapsko pjevanje. Kad smo malo došli k sebi, krenuli smo prema autu, pa prema gradu, na pivo.
U isto to vrijeme, Richard, Dragutin, Vern i Vernova prijateljica, zvati ćemo je Tuga, vozili su se prema Zagrebu iz smjera Graza. Oni su u taj šarmantni gradić išli po Jay-Z-a, koji je također doletavao iz Engleske. Na putu su bili od jutra, i jedva su čekali da se vrate u domovinu, zajedno sa odbjeglim sinom Jay-Z-em.
Grk, dr. Phil i ja smo sjedili u jednoj birtiji i cugali Ožujsko Strong. Pričali smo ženama i o alkoholu. Onda smo otišli od tamo i krenuli u Mercator po nekoliko litara raznovrsnog alkohola, ne bi li ga popili u Jay-Z-evu stanu. Kada sam pokucao na Jay-Z-eva vrata, i kada se on pojavio na njima, oči su mi se ponovo natopile suzama. Njegovo krhko tijelo je zatitralo, ali uspjeli smo se izgrliti i izljubiti. Emocionalni trenuci, govorim Vam. Ja sam skoro puknuo po pola od mješavine tuge i sreće kada je Jay-Z iz kuhinje donio Whopper koji sam naručio da mi donesu iz Burger Kinga u Grazu. Pojeo sam ga kao što bogomoljka jede svog mužjaka. Samo ja nisam opčio sa hamburgerom prije toga, iako po načiniu na koji sam ga promatrao, ni to nije bilo nemoguće. U roku od pola sata, Jay-Z-ev stan je postao poprište omanjeg tuluma. Došao je Vern sa nekoliko djevojaka, između ostalih i sa prije spominjanom Tugom. Pili smo, te se prisjećali dobrih starih dana. Plesali smo i glupirali se. Bilo je tu i poluseksualnih radnji, ali ne bi o tome, to je sporedno. Grk se propisno napio, pio je što je stigao, dok su ostali također bili pijani, ali ne toliko. U neko doba noći, Vern je odveo doma Tugu i mene. Bilo je oko tri ujutro kada sam se bacio u krevet. Navio sam si tri sata kako se ne bi ponovo dogodilo da se ne probudim na vrijeme. I nije se dogodilo...
Tanja!!! Bio sam glup i zaboravio sam jednu pjesmu koja pod mus mora biti na playlisti. Dakle...
The Shins – New Slang
U filmu Garden State, Natalie Portman dodaje slušalice Zach Braffu i kaže: "Listen to this song, it will change your life.". Nije baš tako, ali da je pjesma dobra, bogami je.
Liste najboljih albuma i filmova će pričekati do slijedećeg posta. Idem doma sad, dosta mi je posla. I da... prekršiti ću obećanje (vrlo vjerojatno na oduševljenje Xiole) i obrijati ću bradu. Nisam zadovoljan... Čekičekiauuuu!
Post je objavljen 29.12.2004. u 18:02 sati.