Post balaševićevski mejl i istovremeno pred praški mejl. Malo sam rasturena od jučer ali pribirem se. Idem kosu oprat i počet se pakirat. I još ću imat 12 ljudi na ručku, sve rođaci i velika većina il senilno il dosadno al šta ćeš, moji su i ipak su mi dragi.
Na koncertu je baš bilo lijepo, malo manje dirljivo nego u Puli kad sam imala 16(jesam li uopće?) i puno više zagušljivo ali opet lijepo na jedan balaševićevski način.
Spomenuo je Zrenjanin!
Ja sam pogriješila utoliko što sam nakon nekoliko piva i nakon što mi mozak 3 sata nije dobivao kisik otišla u Big Rock na još piva i rakije.
Na kraju sva nikakva u 3 sata ujutro na Korzu, ne vidim i ne čujem, idem solo doma i čini mi se da hodam ful brzo a zapravo se jedva vučem i jedem hamburger. Svašta.
Moram priznati da me ništa nije toliko streslo kao ....moj deda već dugo ore nebeske njive....
To je baš bilo onako pravo tužno dok me Bagrem recimo na jedan drugi način... Ta pjesma je tako...
Drago mi je da sam vidjela neke drage stare ljude i neke nove ljude.
Sad moram ići jer je prijepodne a ja sam na netu a i ne samo to nego sve ono još s početka.
Post je objavljen 29.12.2004. u 14:22 sati.