Ovo mi je poslednji radni dan.Sutra rano ujutro palim na Kop,pa sam sad htela da iskoristim jednu malecku rupu u vremenu,i napisem summarizing za ovu godinu.
Odavno to nisam uradila,ali evo sad imam inspiraciju da to stavim na papir.
Ova godina je za mene bila godina trazenja svojeg mesta pod suncem- postala sam debelo svesna svih nedostataka drzave u kojoj zivim,bede oko mene,i cinjenice da prava borba pocinje tek zavrsetkom faxa...
Radila sam u fabrici u kojoj se sve raspadalo,plate su kasnile par meseci.Ja sam bila vodja jednog projekta,sama sam vodila pregovore,bacali su me u vatru...A onda mi je pukao film- resila sam da trazim drugi posao.
Za vreme studiranja su nam govorili da kad to cudo zavrsimo,imacemo diplomu sa kojom cemo svakoga moci da jebemo u glavu.Umesto toga,ja sam videla da umesto tako jedne superiorne pozicije,ako je neko bio jebana strana,onda sam to bila ja.
U medjuvremenu sam odgledala Metallica-u na koju sam cekala 15 godina.Jeste da nisam bila u najvecoj euforiji oko njih kada mi se ukazala prilika da ih vidim,ali ipak moram priznati da mi se san ispunio i da je to bio koncert godine.
Otkrila sam blog.
Popela sam se na Maglic- najvisi vrh Bosne.Isli smo jednom stazom koja je na trenutke postajala alpinisticka,malo smo visili na stenama,penjali smo se bez konopaca i bilo kakve zastite.Ja sam slagala da vec imam iskustva u tim stvarima,a kad smo se popeli na vrh,priznala sam im da mi je to bio prvi put.Moje kolege planinari su bili frapirani kako sam sve to dobro podnela.Ja sam od tada "beznadezno" inficirana planinama i penjanjem uz stene.Ne planiram da idem na onu varijantu sa konopcima- ici cu samo na opcije: moje ruke i noge,cepini i dereze.
Dan posle ove moje vratolomije imala sam zakazan intervju za posao.Oglas sam nasla na internetu,ali u trenutku kada sam dobila poziv od njih, nisam se secala ni cime se ta firma bavi, ni sta oni u stvari traze.
Na intervju sam se pojavila izgrebanih dlanova i laktova.Na rukama su mi se jasno videli krvavi tragovi od stena,snega i leda.
Ne znam da li sam im takva delovala malo uvrnuto,ali 15 minuta nakon intervjua su me ponovo zvali da mi kazu da se sutra javim vodji projekta kod kojeg bih eventualno bila u timu.
Ja sam znala da sam im se dopala i da hoce da me uzmu sto pre.
U fabrici sam dala otkaz u trenutku kada su se najmanje nadali.Bili su frapirani.Posledica je bila to sto mi poslednja tri meseca rada nisu isplatili.Ja nisam htela da jurim i ganjam te pare.Nisam htela da se vracam na nesto iz cega sam otisla glavom bez obzira...
I onda leto koje se svelo na rad,rad i samo rad.Bila sam tri meseca na probnom radu.I primljena sam za stalno nakon toga.
Vreme je krenulo uzasno brzo da tece.Ponedeljak mi se gotovo spaja sa petkom,u ovim zimskim mesecima kad stignem sa posla,vec je uveliko debeo mrak.Vikendi mi prolecu u nekom loodilu,menjam noc za dan,i onda me samo doceka ponedeljak ujutro i misao:"Zar je vec stigao?Ho ruk,ustaj iz kreveta,budi se,nikoga se ne tice sta si ti za vikend radila i koliko si se ubila.Idi sad i radi.I ne zaboravi osmeh na licu."
Ljubav?Ma pocecu jos malo da pjevusim Olivera Dragojevica :)))
A sta bih zelela za iducu godinu?
Pre svega htela bih da budem zdrava- od toga zavisi sve ostalo.
Htela bih da uvek imam posla- mozda ce nekima ovo zvucati smesno,ali ako ste mesecima sedeli i pokusavali da ubijete 8 sati na poslu kao sto sam ja u fabrici cesto radila,i ako ste osetili kako vam se znanje koje ste godinama sticali osipa kao kula od peska,onda znate o cemu pricam.
Imam zelju da osvojim na leto bar jednu od sledecih planina:Prokletije,Komovi ili Durmitor.
I naravno- lepo bi bilo kad bi mi u zivot usetala ljubav.
Kao sto rekoh na pocetku ovog posta,sutra ujutro hitam put Kopaonika.Imam loodu kombinaciju- idem sa planinarima u kasarnu koja je prazna od katolickog do pravoslavnog bozica.Eto,Srcky,ako je za utehu,neces biti jedini koji ce za NG biti u kasarni :)
Ne znam da li ce biti snega.Vec par dana visim po raznim meteoroloskom sajtovima.Za Kop je juce pisalo:light snow and heavy fog.Valjda ce bar malo da napada.
Ja vec u misicima osecam uzasnu napetost.Desava mi se vec par dana da osecam kao da sam na skijama,klizim,i hvatam se za "tanjir".Narocito me progranja onaj momenat kada sam uzela zhicu koja me cima,a ja u tom trenutku lebdim,jer jos nisam uspostavila ravnotezu...
Samo NG veche docekacemo u Rtnju.Verujem da svi iz Srbije koji me citaju znaju sta je Rtanj,a za one iz Hr i shire, evo malo objasnjenja:
Rtanj je jedan predivan planinarski dom koji se nalazi na poslednjoj trecini jedne od skijaskih staza.Sagradjen je od drveta i kamena,a u prizemlju je jedna izuzetno lepa soba sa kaminom.
Tu sam slavila ove godine svoj rodjendan,a evo sad cu i NG docekati na istom mestu :)
Ljudi,bezim ja sad.Svima koji me citate,zelim da se super provedete za NG vec gde ste planirali,i da vam nova godina krene i bude kako dolikuje :)
Pozdrav svima i citamo se naredne godine!
Post je objavljen 29.12.2004. u 11:41 sati.