Nedavno sam imao upit od 'voa'-e u svezi zanimanja za go uglavnom muškaraca. Njeno skrbničko pitanje je glasilo:
'samo jedna mala opaska....koliko vidim, malo, vrlo malo djevojaka, djevojčica, žena igra ovu igru...postoji neki specifičan razlog ili je i ovo jedna od etiketirano "muških" stvari?? (voa 01.12.2004. 16:30)'
Činjenica je da go većinom igraju muškarci. Slično je to kao i u šahu. Stvar je odabira zanimanja u svake osobe, bez obzira na spol. I nije to tako samo kod nas. Meni ustvari nije jasno zašto, ali djevojčice se same manje određuju u zanimanju za go. Zanimljivo je promatrati to po školskim go sekcijama, kojih u Velikoj Gorici imamo po osnovnim školama.
Početni interes postoji kod dječaka i djevojčica. To je reakcija na prve satove, u kojima ih se poziva na rad go-sekcija, i predstavlja im se go. Rad na sekcijama se provodi uglavnom natjecateljski. Drugi oblici bi bili manje zanimljivi i podsjećali bi na klasične školske sate. Većinom se događa, da dječaci zauzmu vodeća mjesta po rezultatima. Nekako su agresivniji. To međutim nije kvaliteta goa, ali u počecima je ipak značajna. Imali smo primjera gdje su dječaci, ranijih godina, čak potiskivali djevojčice vrijeđajući ih. Djevojčicama nije bilo ugodno. Nas nekolicina voditelja nastojali smo ne izgubiti ni jedne ni druge, već ih poučiti na jednakopravnost i lijepo vladanje. Osjetljivost u djevojčica često je bila prevaga.
Malen broj djevojčica je uspio odolijeti tim dodatnim problemima i zauzeti čak vodeća mjesta na hrvatskoj go-sceni. U svijetu postoje vrlo jake žene igračice goa. Npr. u Mađarskoj nekoliko mladih žena ravnopravno vodi borbu za sam vrh.
Poticaj ravnopravnosti je igranje parskog goa. Pri tome su parovi muško/ženski. Razvijanje igranja parskog goa zahtjeva jednak broj muškaraca i žena, jer su parovi obvezno mješoviti.
U Hrvatskoj smo se pridružili tom pokretu, mada nam je malen broj djevojčica u igri goa kočnica. Igranje parskog goa je posebno zanimljiva disciplina. Parovi ne smiju međusobno vidljivo komunicirati, pa je komunikacija potisnuta u ona nevidljiva područja. Kao prvo, tu je poznavanje igre i načina igranja suparnika. Vrlo je značajna tolerancija, kako bi se prebrodile teškoće. Ta vježba tolerancije uči nas sagledavati rješavanja problema, a ne pripisivanju krivice suigraču. Pri tome je vrijedno vidjeti svoje greške i mjenjati svoj način igranja na bolje. Naravno, to uviđa i drugi dio para. Tako se razvija jedan pozitivan odnos prema igri i paru. Često je taj odnos važniji od same vještine. Svi smo mi skloni pogreškama i u paru imamo mogućnost pomagati jedno drugom.
Osim toga, tijekom igre u parovima, cijelo vrijeme treba biti svijestan, da se igra zajedno i da poštovanje suigrača donosi sigurnosti ostanka na pravcu pozitivne igre.
I u gou postoje 'vukovi samotnjaci'. Oni rade sami sa sobom. No i kod njih se vremenom razvije poštovanje prema protivniku, jer bez njega nema igre.
Ne, go nije jedna od etiketirano "muških" stvari. Čak što više to je jedna od mogućnosti razumjevanja odnosa u svijetu i životu. Rekao bih jedna dobra mogućnost. Osobno ću se truditi razvijati dobre odnose među ljudima, a kako je go igra moga života, činiti ću to goom.
Donijeli smo odluku u mom klubu 'GK Velika Gorica', da svaki puta u vikendu krajem godišnjega doba, kada se redovno igra turnir, koji se prijavljuje za rating EGF, a igra se subotom, slijedeću nedjelju igramo otvoreni turnir parova.