Nisam se zatvorila
u duboku tamu,
ne,
moje je srce otvoreno
i prima radost veliku,
potpuno nepoznato nešto,
a toliko potrebno!
Ne razumijem
otkud snaga tolika
iz dva malena oka
što tugu para...
jer, ja sam samo ja
i dano mi nije razumjeti,
već mnogo više,
dano mi je primati..
I dok tek jedna zvijezda
na nebu sja,
ja gledam To nevino Djetešce,
ručice promrzle
i nožice male
što puta već sada znaju..
Ljubav od mene gradiš
i darivaš me darovima
kojih ne znam da sam vrijedna,
al Tebi važno nije
jer Ljubav si čista..
..jer došao si za nas,
za nas samo..
..hvala Ti veliko moje, maleno!!
Post je objavljen 29.12.2004. u 00:07 sati.