OVaj Bozic je bio moj prvi Bozic daleko od moje obitelji. Zato smo dugo razgovarali preko telefona.
Prvo me je majcica zvala kad je kod nje bilo 9 navecer, a kod mene 1 popodne. Pa smo se raspricale, nikad stati :) Kad joj cujem glas, osjecam se kao da ju zovem iz grada da joj kazem da cu doci doma malo kasnije. Bor u dnevnoj sobi je okicen, mogu zamisliti kako se buraz namucio s gigantskim drvcem dok ga je unio u sobu :)
Tu u mojoj kuci je 1 popodne, Terri priprema veceru za hrpu ljudi koji dolaze na Christmas Eve party.Kendall i ja pomazemo gdje mozemo, iako ja ne idem blizu stednjaka. Ja i kuhanje - nebo i zemlja.
Ty (Terrin brat) i Annie (njegova zena) su prvi stigli. Zack, njihov sin, je vec poceo rasturati po kuci. Ima energije, nevjerojatno...a koliko tek treba energije da ga stalno slusas i trpis hehe
Terrini starci su slijedeci, pa Ron - drugi Terrin buraz koji zivi tu Abq. a vecinu vremena provodi u Sandia Casinu, i kockanje mu ide....Neki dan je dobio par tisuca dolara, cemu mogu zahvaliti svoj Bozicni poklon od njega - bon od 100 dolara...wow! Covjek je nevjerojatno darezljiv, mislim mogao je sve to potrositi na sebe ali on je radije dao po 100 $ meni, Kendall i Calenu.
Onda je stigao i Garry koji inace zivi u Denveru. POstariji covjek, a u nevjerojatnoj formi. Ima cvrsce bicepse od mene! Izgleda kao da ne stari. MA cijela njihova obitelj je jako sportski nastrojena. Igra se kosarka, nogomet, hokej, squash, football, hrvanje, tennis...... Odlicno.
Nakon Garryja stize i Randy,( cetvrti i posljednji Terrin buraz) sa svojom zenom Carmel. Oboje izgledaju 20 godina mladi nego sto uistinu jesu, zive na jahti usred Seattla. Tu se zabava zahuktava, karta se gin remi, igra se poker na TV-u (baka Tanner, Terrina mama ih sve pobjeduje), Annie, Kendall i ja pravimo bozicne ukrase, Calen i Zack sviraju gitare, pa im se i Randy i Gary pridruzuju. Atmosfera za pet!
A u mom kucerku u Nasicama:
kad su klinci pozaspali, moj buraz otisao van s frendovima slaviti, mama uziva u tisini i mraku. Svi spavaju, 2 u noci, klinci sanjaju Djeda Bozicnjaka sa punom vrecom poklona, moja majcica mene nazove. I opet ne znamo stati s razgovorom kad ima toliko toga za reci. Kod mene je 7 sati navecer i svi me tu zovu da im se pridruzim u gledanju smijesnih videa s proslih Bozica, odmora, predstva prije nego otvorimo poklone kojih hvala Bogu ima milijun ispod bora... Na brzinu se pozdravim s mamom, i nakon par minuta skuzim da sam onaj video vec vidjela pa opet odem nazvati mamu da na miru dodemo do kraja razgovora. E sad mi pricamo, vec je 3 u noci u Hrvatskoj, tek 8 navecer u New Mexicu. I stize i moj braco kuci i grada, isklaframo se svi i lagano Bok, bok, volim vas, Sretan Bozic, gotov razgovor.
PRidruzim se svojoj novopecenoj obitelji oko kamina i bora, svatko izgovara molitvu i zahvalu za ovu godinu i nevjerojatno - nemam pojma sto se dogodilo - postalo je toliko emocionalno, svi smo se rasplakali. Valjda nakon nekog vremena shvatis da sve sto posjedujes ne znaci nista. Ono vazno je samo koliko ljudi imas oko sebe koji su spremni uci kad cijeli svijet izade. I tako smo se nasmijali sami sebi sto smo se razcmoljili, da otvaranje darova nije bilo ni toliko bitno. Ali ipak smo sve omote razdrapali, veselili se, pricali i do ponoci jednostavno bili zadovoljni sto mozemo biti svi zajedno i sto smo toliko sretno da imamo toplo i ugodno mjesto gdje uzivamo u prisustvu jedni drugih.
Post je objavljen 28.12.2004. u 20:15 sati.