Ni dan bez retka, napisa lijepu knjigu Jurij Olješa, a ni Dan bez metka reče naš Udo Čoravi, doduše ne tako ljeporječiv kao Ugo Ranka Marinkovića u Kiklopu, ali ipak pisac dojmljivih obećanja i izdašni hvalitelj mojeg blogerskoga druženja.
Pa kad je tome tako, hajde da društvo obveselim, nekim ljupkim rečenicama kojima ne znam izvor, ali zvuče toliko dobro da ih moram podijeliti s vama. Kao onu pogaču koju nisam ispekao, pa je nisam ni mogao podijeliti. A maloj ću uničici Ifi naručiti par hrenovki i pjesmu Ne zaboravi me!
Evo navoda koje volim:
Ništa nije tako neizbježno kao pogreška čiji je trenutak stigao.
Ljubav je vječna sve dok traje.
Prijatelji dolaze i odlaze, neprijatelji se gomilaju.
Mnoge žene nakane promijeniti muškarca, no kad ga promijene, ne smatraju ga više privlačnim.
Iskustvo je nešto što te potiče praviti nove pogreške umjesto starih.
Ljubav je kao pješčani sat: kad se ispuni srce, isprazni se mozak.
Tek što si uspio približiti kraj s krajem, netko odmakne krajeve.
Vrlina je kazna sama po sebi. Ako se bojiš samoće, ne ženi se!
Nije mi jasno zašto se ljudi žene? Zbog čega bi čovjek morao ujediniti ono što je Bog stvorio odvojeno. To je protiv Boga.
Ne vjeruj svemu što čuješ i svemu što kažeš.
Ako ti netko udvara ženi, najbolja je osveta – prepusti mu je.
Ima stvari koje su tako ozbiljne da se s njima možeš samo šaliti.
Mnogim je ljudima seks u glavi, što i nije neka lokacija.
Muškarci se dijele u tri kategorije: oženjeni, homoseksualci i oženjeni homoseksualci.
Kad ti neka žena pokloni svoje srce, nikad se više nećeš moći osloboditi svega ostaloga.
Ako je sve što imaš čekić, nije ni čudo što ti sve izgleda poput čavla.
Nemoguće se zaštititi od samovolje.
Optimist izjavljuje da živimo u najboljem od mogućih svjetova. Pesimist se boji da je to istina.
Kažu da je ljubav egoizam u dvoje.
Bigamija znači jedan muškarac previše. Monogamija također.
Griješiti je ljudski, ali se pritom osjećaš – bogovski!
Post je objavljen 28.12.2004. u 20:48 sati.