Kad se Sonsyrey pojavila sa Shaganom ispred šatora okupilo se nekoliko desetaka mladih alandskih časnika koji je još nisu upoznali. Odmah stanu zapitkivati jedni druge. Tko je ova ljepotica? Danas je stigla sa Dyasparkhama, zar je južnjakinja i zašto nosi oznake Shagana na svojoj odori? Odjednom među mladim časnicima pojave se Panđa i Zumah. Vi kao da nemate drugog posla žutokljunci, nego zuriti u princezu Handru? Oštar i ozbiljan prijekor sada ostavi zbunjene mlade alandske časnike, te se oni odmah stanu pravdati. Generale Panđo, mi nismo znali, pa smo pomislili da je to još jedna od tih predivnih Amazonki s toplih mora. Zar je to ona Handra koja je … Da to je Vaša princeza žutokljunci, a vi ste mislili, ma što vi uopće možete misliti u tim zelenim godinama?! Ja koji sam prošao sve i vidio ljepotica koliko vi kose na glavi imate, kažem vam da je naša princeza najljepša od najljepših, a sada požurite i pripremite se za juriš. Zumah se glasno nasmije i novom zapovijedi prekine čuđenje mladih Alanđana. Sve mi više izgleda da će u jurišu uz Shagana biti nazočna i princeza Sonsyreya. Takav juriš dožive samo rijetki, a da samo znate kako blješti Shaganov mač kad je pored njega Sonsyreya! Ako to želite znati bolje bi vam bilo da se požurite, neće vas čekati Shagan i Sonsyreya!
Ubrzo je cijela pukovnija okupljena, a potom uslijedi strašan i silovit juriš sve do obala Mandraghonha. U tom žestokom karijeru konji su pjenili, a oružje i oklopi Alanđana svjetlucali su i bljeskali na zadnjim zracima sunca koje je već polako zalazilo za šumu Mayre. Onda pak odjednom pukovnik Unakas podigne visoko svoju ruku. Stotine se konja propne na zadnje noge istodobno i stane. Dalje su produžili samo Shagan i Sonsyreya, te Paska i nekoliko desetaka ratnika iz Šumskih patrola koji su u velikim lukovima počeli osiguravati područje gdje će se konačno zaustaviti Shagan i Sonsyreya. Unakas izda nove zapovjedi i svi Alanđani istodobno sjašu, te stanu skidati teške oklope i pancire, pa posjedaju u manje skupine i zapale svoje vatre. Vitezovi vjetra posjedaju u svoj tajanstveni polukrug, a kad zapale vatre, stari Panđa pripali svoju lulu, otpuhne dim i zadovoljno glasno primijeti. Dugo i toplo Alandsko ljeto konačno je pri kraju, a Vrijeme Bijelih snjegova slobodno može početi, a onda doda tiše kao samo za sebe. Bilo je već i vrijeme, ovaj put je predugo trajalo i pomalo me već uhvatio strah. Potom se ogrne svojim plavim ogrtačem i rukom pokaže prema Vitezovima vjetra. Wowokha, Tonyno, Todan, Gayuma, Wasupay uzmite još ratnika i odmah za Paskom! Nitko ne smije ni slučajno prekinuti Ono dvoje tamo, a oni prokleti sivonje trokutastih mozgova (zašto je Panđa Sywolykhe ratnike ovako nazivao, nitko nikada nije dokučio, ali važno je bilo da su ga svi uvijek dobro razumjeli) mogli bi se pojaviti iz šume Mayre i sve nam pokvariti. Zato idite i pobrinite se da mogu mirno pušiti svoju lulu! Petorica prozvanih Vitezova naglo ustane. Bez riječi, davno prije zaboravljenim alandskim pozdravom, pozdravi Panđu i uz smiješak se udalji u samo njima znanim smjerovima. Onda pak započne tiha, najtiša alandska pjesma koja je s vremenom postajala sve glasnija. Stotine ratnika i alandskih časnika pjevalo je alandsku pjesmu koju su samo oni razumjeli. Riječi? Već sam Vam prije rekao da ih je teško razumjeti, a kamoli shvatiti. No, dobro. Počeli su nekako ovako: U Njegove dlanove svoje je srce stavila, a dalje nastavite kako Vam drago i vjerujte ne možete pogriješiti, pa Alanđani su to …
Post je objavljen 28.12.2004. u 20:25 sati.