Osvrt i zaključak – napad na Pearl harbor (po Athumanunhu)
Jedinstven uspjeh i pobjeda u napadu na Pearl Harbor, kojim su japanci započeli II. Svjetski rat zapanjio je cijeli tadašnji Svijet. Za laike, pa možda i neke stručnjake, doista se to tada moralo učiniti kao udarac od kojeg se američka Pacifička flota neće više oporaviti. No, ako se krene u vojničku raščlambu tog napada onda to sve drugačije izgleda. Napadom na Pearl Harbor, Japanci su počinili svoju najveću pogrešku tijekom cijelog II. Svjetskog rata i zapravo postigli negativan rezultat. Napadom na Pearl Harbor i to još bez prijašnje objave rata, zapravo su probudili gnjev SAD i Saveznika, te probudili dugo uspavan ponos američke ratne mornarice. Naime, cijela američka nacija postaje homogenizirana i ako su prije postojala mišljenja protiv ulaska SAD u rat, ovaj napad ih je pomeo poput strašnog vihora. Nakon Pearl Harbora i najveći pacifisti i protivnici za ulazak u rat, sada samo žele učiniti krajnji napor i pobjedonosno završiti rat. Opet vojnički gledano, glavna zadaća japanske flote bila je uništenje glavnih flotnih snaga protivnika, dakle nosača zrakoplova, a to se nije dogodilo. Nije se ni Pacifička flota izbacila iz stroja, tj. van operativne uporabe, duže od šest mjeseci koliko je Japancima bilo potrebito da preotmu «sferu prosperiteta» i stvore učinkovitu obranu iste. Japanci su uništili dva stara bojna broda koji više nisu predstavljali glavnu udarnu snagu američke flote. Glavna snaga američke flote odavno su već postali nosači zrakoplova i brzi bojni brodovi koji će tek ući, ili su tek ulazili, u operativnu uporabu američke ratne mornarice, a oni su ipak ostali van dohvata japanskih snaga. Opet, ako se prisjetimo glavnog cilja tadašnjeg japanskog vodstva, a to je osvajanje Malezijskog arhipelaga i premoć na dalekom istoku, jasno nam je da to, barem u početku rata, Pacifička flota ne bi mogla spriječiti. Ovo je trebalo biti i kristalno jasno tadašnjem japanskom vodstvu jer to znaju čak i djeca u šestom razredu osnovne škole – ako nemaš potrebitih baza, a želiš vojnički intervenirati u jugozapadnom dijelu Tihog oceana iz Pearl Harbora treba ti oko 4 000 možda i 5 000 Nm prevaliti i još se onda boriti usput sa silnim japanskim podmornicama i više nego snažnim zrakoplovstvom koje te tuče iz zraka i stalno se opskrbljuje iz mnogobrojnih zemaljskih baza na kopnu. Dakle, za to ne treba biti neki strateg, to je trebalo biti i Japancima kristalno jasno, a tko bi znao zašto nije?! No, opet ako se vojnički gleda istina je da je japanski napad na Pearl Harbor donekle uspio usporiti američki protunapad i brzi odgovor, ali nije ga bitno onemogućio. Opet, vojnički gledano u taktičkom smislu, napad na Pearl Harbor je pogrešno izveden. Japanski zrakoplovi bombarderi gotovo da su ostavili netaknutu vojnu instalaciju na cijelom otoku. Tako su ostale neoštećene cjelokupne instalacije mornaričkog arsenala i mnoge radionice za popravak brodova, netaknuta je ostala i električna centrala na otoku. Sve ovo odlučujućeg je značenja za daljnji opstanak mornaričkog uporišta, a uz to potpuno su ostali netaknuti brojni veliki spremnici i pričuve pogonskog goriva za brodove razmješteni na samom otoku Oahu. Ljudi moji, pa gorivo i streljivo glavni su čimbenici bojne spremnosti brodovlja. Da se sve ovo uništilo, a svi brodovi ostali netaknuti uspjeh bi bio kudikamo veći i nanijet bi bio teži udarac američkoj ratnoj mornarici.
Post je objavljen 28.12.2004. u 20:19 sati.