Svojedobno je MUP u sklopu provedbe Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa na jumbo plakatima uz ceste imao sliku jednog raspolovljenog BMW-a, kojeg je vozač s oko 160 km/h zakucao u betonsko podnožje nadvožnjaka u Buzinu.
Sjećam se kako su me trnci prolazili svaki put kad sam gledao taj plakat i uvijek sam barem malo spustio nogu s gasa. Tog plakata već dugo nema, nije bilo ni sličnih, ali zato sam se u proteklih šest i pol godina u crnoj kronici nagledao i naslikao bezbroj takvih prizora. Svaka nova nesreća natjerala me da ponovo preispitam svoje vozačko iskustvo i znanje, da se prisjetim svih svojih grešaka, malih izlijetanja i sudarčića i zahvalim Bogu što nisam završio na stranicama crne kronike.
Smatram da bi upravo ovakva šok-terapija s fotografijama stravičnih prometnih nesreća trebala bi biti sastavni dio programa koji žele smanjiti broj poginulih na našim cestama - počevši od jumbo plakata, preko novinskih i televizijskih oglasa, pa sve do iskorištavanja takvih slika već u autoškolama. Kad bi klinac koji s 18 godina dobije vozačku dozvolu stalno imao u glavi takve slike, možda se ne bi usudio s tatinim autićem od dvjesto-tristo konja voziti 150 kroz naselje. Spriječi li se samo jedna pogibija na ovaj način, moći će se reći da je šok-terapija uspješna.
Tome u prilog objavljujem jednu malu izložbicu slika desetak redizajniranih automobila, kakve nemate priliku vidjeti na autosajmovima. Iskoristio sam slike iz inozemstva (fala kume na fotkama), iako imam i još boljih (ili još gorih) domaćih uradaka, ali ne bih želio slučajno nekog podsjetiti na pogibiju neke bliske osobe.
Post je objavljen 28.12.2004. u 09:38 sati.