Mislim da uopće neću doživjeti Prag zlatnim
jedino mi je na pameti zbogom i maramica
i ako se više nikad ne sretnemo
i sva ta moja besmislena jurnjava
potrage i bježanja
za tobom i od tebe
za sobom I od sebe
A tu sam si uvijek za vratom
samo maštam neke gradove i neke pjesnike tih gradova
Na koncu uvijek ostaje Arsen Dedić
njegova Rodoljubna koja postaje moja
s nekim malo drugačijim elementima
u osnovi ista
uz neizbježno spominjanje juga
i što drugi nisu mogli to vidje oko moje
Opet Vitezslav Nezval
Zamišljam Prag pod kišom i nimalo zlatan
sve sivo i sive ulice i kuće
Još jedna neizbježnost
rečenica o tome kako Prag opet glumi Zagreb
čime se vraćamo na početak
i u sredinu i na kraj istovremeno
o traganju
o bježanju
o jednostavnosti ispijanja piva u Palachu
makon svega
opet neke nježnosti
malo stišane ali ipak prave
pred odlazak u taj famozni Prag
gdje se prave dobri filmovi
koji nakon svega jednini ostaju
Moja je pjesma križaljka citata
prepuna grešaka i grijehova
istočnih i svih onih drugih
i nije ni moja
ništa više nego neke druge koje zaista to nisu
sve je to od Arsena
i već odavno
Dok ne dođe jednom kraj mog puta
konačni nalazak
a što to znači
neću nikad znati
Post je objavljen 28.12.2004. u 00:19 sati.