Volela je tu reku. Sa mosta su se videli splavovi - restorani u kojima su već uveliko tekle pripreme za doček Nove 2004.te.
Na tom istom mostu je stajala s njim kada mu je rekla da je trudna. Na taj isti most je došla kada je saznala da je poginuo. Gledala je u reku, misleći šta bi joj sve ispričala kada bi znala da govori. Deca su otišla negde daleko. U pozorištu kažu da više nije to što je bila, nema uloga za nju, došli su mladji. Ne treba a i ne ume više nikome pomoći...
...
Voleo je tu reku. Ceo život je proveo na njoj. Opet je rešio da Novu Godinu dočeka u svom čamcu. Negovao je tradiciju koja mu je ostavljena u nasledje. Deca su otišla sa bivšom daleko. Uspeo je da im prenese najvrednije znanje koje je imao. Tamo daleko u belom svetu njegovi sinovi su bili spasioci. Znao je da su neki ljudi najtužniji u ovo doba praznika. Ovo je vreme koje ih je podsećalo na samoću, na prazan sto, na sve propuštene godine.
Ovaj 31. decembar je bio topliji nego ijedan do sada.
Mrzeo je tu reku jer je znao koliko je života odnela. Ona mu se mirno osmehivala na mesečini kao da savest za nju ne postoji. Gledala je kao da nije od suza nastala. "Prokleta da si, šta bi sve rekla kada bi progovorila!"
Znao je on da bi mu rekla i mnogo lepog i da bi ga podsetila na prve dodire, poljupce. Podsetila bi ga kako je bio ponosan na sina kada je spasio prvi život u njoj. Znao je da ni hiljadu i jedna noć ne bi bila dovoljna da mu ispriča sve priče. Znao je da bi ga opet zavela...
Vetar je pevao neke tužne, setne pesme, sve glasnije. Vetar je vrištao glasom čoveka. Odavno je naučio da razlikuje ljudski vapaj od vapaja vetra.
...
Osmeh joj je titrao na licu. Prisećala se svih Božića nekih davnih godina. Prisećala se svih slatkih muka sa kojima je uvek izlazila na kraj, svih srećnih pogleda kada bi im pružila ruku i pomogla.
Jedino to je i najbolje znala raditi u životu, pomoći drugom. Sada je bila beskorisna i sama...
...
Iz sanjarenja su ga prenuli krici. Krici iz pravca mosta su mu osvetljavali put.
Ubrzao je ka mestu gde se voda talasala, gde se zlokobno borila sa nečijim telom..
...
Reka je bila toplija tog 31. decembra nego ijednog do sada. Uspeo je... opet je uspeo... Hitna pomoć, policija... davanje izjave. Neprimetni odlazak, ona je sada na sigurnom. Nikada se nije želeo sresti sa onim koga je spasio. Znao je da su ga neki mrzeli jer ni u tome nisu uspeli, znao je da su mu neki bili zahvalni. Preživela je, to je bilo najbitnije.
Nastaviće se...
Post je objavljen 28.12.2004. u 09:55 sati.