Grmi.....
Bojim se, istinski se bojim.
Želim tvoje toplo pazuho
da se sklonim,
i ruke.....
i ruke omotane oko tijela
čvrste kao stisak hobotnice.
Ne puštaj me....
ne okreći glavu,
svrni još jednom svoj pogled
...na mene...
Ostani....
ponavljam molitvu beskraju,
tražim razloge...
da te zaustave.
Grmi i bojim se...
Ipak, tvoj je korak
neumoljiv.
Odlaziš....zauvijek...
Sa sobom nosiš
krhotinu razbijenog srca.
Vratiti je nikada nećeš
znam...
Tama i strah,
sve što je ostalo u svijetu mom.
Grmi...
Bojim se...
Post je objavljen 27.12.2004. u 22:38 sati.