Mokre kose na proplanku snova-čučim!
I potresi unutar mene jer potresi negdje tamo stvorili su paniku za Ljubavnikom.
Ali panika je prošla jer Ljubavnik je dobro.
I Ljubavnik sutra nekim xy letom dolazi kući.
I ja sutra- vozit ću satima do tuđeg aerodroma, tuđeg grada,
neke Metropole kako bih se domogla
Ljubavnika i Ljubavnik mene.
I onda se nećemo puštati satima.
Samo će krv kolati ubrzano.
Samo će tiha sreća parati tišinu pogleda.
A grad će čekati na nas.
Zaplovit ćemo uzvodno prema megalomanskim valovima
Mazit ćemo more, paliti paljenice zahvalnice
i misliti na put koji nas čeka,
na smijeh koji nam se nudi,
na harlekinska odijela kojima mamimo sreću
iz zastakljenih pogleda neznanaca.
Odavno se nisam ovako radovala Jacku, On the road again!
jupii jeee ...
I ne zaboravi- uvijek postoji netko tko te voli!
Post je objavljen 27.12.2004. u 22:09 sati.