Blagdansko jutro. Prošla je noć bila u dočekivanju Božića. Vrijeme je kada većina još spava, mada je to već zrelo doba za uobičajene dnevne aktivnosti. Odlučio sam i provodim mogućnost održavanja redovnog vikend-turnira Go-kluba Velika Gorica.
Većini je to moje nastojanje izgledalo besmisleno, a nekima čak i pomalo provokativno. Znam to po nekim razgovorima. Postoje mjesta i vrijeme u kojima uobičajene nisu neke pojavnosti. Božić je vrijeme kada se u većine radi ono što Božiću doliči, pravilima slave njegove. Tako to rade vjernici, koji slijede takav put. U mom okruženju, oni su većina. Nisam li kao oni, bivam kao 'bijela vrana'. Onoliko, koliko ja osjećam vrijednosti Božića, a trudio sam se dokućiti njegove vrijednosti, nisu one u poštivanju zajedništva u poštivanju, već u poštivanju njegovih vrijednosti. Tada ne postoje izuzetci, i tada smo svi zajedno u svijetu Gospodnjem. No, s obzirom da nisam sljedbenik tradicionalnih običaja, nisam niti njihov poznavatelj detalja. Sve je to u redu, ali se povremeno osjećam nelagodno u društvu onih, koji poštivanje zajedništva u poštivanju zajedništva običajnim radnjama, smatraju indentifikacijom. Tada ja nisam jedan od njih. Malen broj takovih mi čak na to i otvoreno ukazuje. Meni je Gospod očito dodjelio neku drugu ulogu. Za mene je igra i druženje djece, uz neke smislene dobre aktivnosti, dobro. To nastojim održavati uz igru koju volim i u kojoj vidim puno dobra. To je moj dar i ne samo za, ali i na Božić. Možda u tom svom osjećaju ja griješim. Možda moje ponašanje nije provokativno. Božić je obiteljski blagdan i to je vrijeme kada obitelji provode zajedno. Nebi bilo lijepo nastojati djecu odvlačiti od kuće u to vrijeme. A što je s onima koji misle drugačije? Za njih sam bio ovdje.
I tako, Mladen je došao u Centar u subotu oko 10 sati. Zatekao je tamo dežurnog ročnika. Postavio je, uz njegovu pomoć, šest go-garnitura, što je dovoljno za 12 natjecatelja. Pokazao sam ročniku kako se igra i čak smo igrali atari-go na 9x9. Nedugo poslije 10:30 stigao je Marko Ugarčina. Marko i ja smo odigrali meč od 3 partija uz 9 prednosti. Igru je promatrao Ibro (ročnik) i ponešto i shvatio. Hvala ti Marko što si došao.
Rezultati meča nisu bodovani za ljestvicu vikend-turnira, ali se sudjelovanje Mladena i Marka bilježi u njoj. Bilo je 3:0 za Mladena.
Možda sam previše razmišljao o nećem što je sastavni dio života. To sam mogao i očekivati, pa je stoga to izgledalo kao moja provokacija, ali što je s onima koji žele ipak igrati i u to vrijeme. Mogućnost je postojala.
Biti ću tu i 01.01.2005. u isto vrijeme. Tada ću možda izgledati kao čudan nenormalan starac. Ipak mislim da će nas biti više no ovaj puta. Vidjeti će se.
bl. Muradenu
Post je objavljen 27.12.2004. u 11:11 sati.