spavaš li?
stisnut u kutu naredio sam svim patuljcima
koji noću pohode ovu sobu
da iskuju kočije od snova
bez miševa, bundevi i vilinskih trikova o ponoć
molim
ionako nestaju cijele planete bez dana njenog osmjeha
otetog prividnim svjetovima.
imaš li?
znam da naklonost postaje lakomost
i čekanje ekrana da zvrdne porukom
makar kradom pobjegnem pogledom
gdje grli se mahovinom kameni spavač
moj petar panasonic
crkveni je zvonik
i ostaje nijem u ovo doba kolere
gdje ljubav zaostaje
za povorkama što kruže gradom
i izvikuju da okajemo grijehe
jer kraljevstvo njegovo je blizu
znaš li?
da nijemi sam mu kralj
čiji pokret traje stoljećima
i putujem bez kretanja
s lišćem šapćem što ga nosi rijeka ova
u prolazu odmahujem djeci i praljama
drozdovima bradom vijem gnijezda
i čuvam ih od inja legengrada
ispod srca imam samo grohot
i zapise o nekoj jeseni
slušaš li?