Nedavno sam gledala film u kojem je čovjek svojoj ženi rekao da je više nikad neće uzimati zdravo za gotovo..nisam sigurna o čemu se radilo ali mislim da ga je htjela ostaviti..pa je bilo očito da trebao reći,obećati nesto zbog čega ce razmisliti o odlasku..ali ja sam bas prije toga razmišljala o tome slušajući i po prvi put razumjevajući onu pjesmu alive od pod-a..i to me je natjeralo na razmišljanje..kako smo mi glupi kad one najvažnije i najljepše stvari,one koje je najlakše izgubiti,ali najteže preživjeti njihov gubitak smatramo tako nevažnima,,uzimamo ih zdravo za gotovo..to je prijateljstvo.. ljubav.. voljena osoba.. koliko ima onih ljudi koji se oko prijateljstva uopće ne trude nego od prijatelja očekuju da bude tu kad im zatreba,ali kad ne treba onda ga nije briga za to..
...Ako moraš zaplakati... Nazovi me.
Ne obećajem ti da ću te moći nasmijati, ali zato mogu plakati s tobom.
...Ako zaželiš pobjeći od svega... Nazovi me bez straha.
Ne obećajem ti da ću te moliti da ostaneš, ali zato mogu pobjeći s tobom.
...Ako ne želiš slušati nikoga... Nazovi me.
Obećajem ti da ću biti uz tebe. I obećajem da ću biti jako tiha.
...Ali ako ti nazoveš mene...a ne bude bilo odgovora...
Brzo me dođi posjetiti. Možda sada ja trebam tebe.
Ali to tako ne ide..ni u prijateljstvu a ni u ljubavi…moglo bi ti se desiti da nikada ne saznaš sto si imao ili da to saznaš (kao sto izreka kaže) tek kad budes hodao po ruševinama izgubljene ljubavi, prijateljstva..zato pazite..na vrijeme shvatite sto imate.. i cuvajte to..ne uzimajte to zdravo za gotovo..
Everyday is a new day
I’m thankful for every breath I take
I won’t take it for granted
So I learn from my mistakes
Budite zahvalni za to sto imate..i pazite da to ne izgubite..