Trenutak, odluka, autobus, jedan, drugi, iznenađenje...došla sam, da, tu sam u našoj sjenici, Bože, ti nisi normalna žena. Kao, otkrio si nešto novo. Što nisi javila, otišli bismo...ma ne, želim samo tvoju blizinu, jer tko zna kada, ponovo, da li ću te još vidjeti ili će pogled u tvoje oči biti samo pogled sjećanja i snova...želim živi dodir, ti nisi prolaznost, nisi tek trenutak koji se dogodio i završio.
Donio si časopis "More" - kolovoz 2004., kupio sam ga tebi...Ne vjeruješ, ali u mojoj je spavaćoj sobi ispod jastuka...spavam na našoj jahti, iako ti kažeš kako bi samo malo jači gumeni čamac. Zvuči kao bajka , a obična je priča.
Sunce, ulazim u autobus, oči pune suza, sunčane naočale, svugdje tragovi tvojih dodira i poljubaca i povratak njemu...ne brine me što ću reći, kako objasniti, željela sam biti s tobom...biti i pričati ti svašta nešto, a samo ti znaš što je svašta nešto.
Volim teMIchelangelo
Post je objavljen 26.12.2004. u 21:14 sati.