Kažu da je najteže zaraditi prvih milijun dolara. Dalje sve ide vrlo lako. Na primjer, zaradiš milijun dolara tako da neko vrijeme nešto kupuješ jeftino i prodaješ skupo (neka mala djeca, u nekoj maloj zemlji, u nekom velikom zagušljivom hangaru, 12 sati dnevno šiju neke majice sa nekim malim znakičićem za koji uopće ne znaju što znači, za neke male, male, male nadničice pa onda ti kupiš te majice za neke male pare i prodavaš ih u velikom butiku sa velikim znakom iznad vrata, za koji svi dobro znaju što znači. Za velike pare). I eto prvog milijuna. A onda tvoj poduzetnički zmaj lagano uleti u vertikalnu struju kapitalne termike i samo je nebo granica. Na primjer, izabereš neku malu, mirnu zemlju, sa puno gladne djece, samo trebaš paziti da nema hangara. Pa za onaj svoj prvi milijun dolara kupiš 100 000 rashodovanih kineskih kalašnjikova, sa jednim punim okvirom municije, vežeš svaki kalašnjikov za mali padobrančić i iz aviona razbacaš te kalašnjikove širom te male, mirne i gladne zemlje. I onda im sljedećih 30 godina prodavaš municiju. S tim da u prvih 6 mjeseci povratiš sve uloženo. A dobrotvorne donacije za malu gladnu djecu koje tvoj veliki paravanski znak velikodušno dijeli se velikodušno odbijaju od poreza. Jer nekog reda ipak mora biti.
Post je objavljen 26.12.2004. u 20:31 sati.