Kiša, kiša, kiša…pa malo okretanja na istočnjak…pa opet kiša…pa sada napokon okreće na buru. Što da se radi na takav dan, koji je usput, još i nedjelja?
Odgovor se nameće sam po sebi : krevet! Krevet je jedno od najfascinantnijih otkrića u civilizaciji. Od špiljskog brloga ispunjenog lišćem do gigantskih vodenih kreveta, preko mekanih perina naših baka i kreveta sa baldahinima i svilenim plahtama Luja XIV, do današnjih kreveta za razvlačenje ili futona.
U njemu provodimo više od trećine života, služi nam za odmor, užitak, hranjenje, čitanje, telefoniranje, gledanje televizije. Zavlačimo se u njega kada smo tužni, kada plačemo u tišini i ne želimo da nitko vidi naše suze. Padamo u njega shrvani umorom. Poprište je predivnih bitaka u kojima dajemo, uzimamo, sagorijevamo, ustajemo iz pepela poput feniksa…
Provela sam danas u njemu veći dio dana. Kiša je rominjala po prozoru, Silky se sklupčao pored mene…spavala sam do podneva, pa sam ustala skuhati si kavu, i vratila ponovno u krevet, malo čitala, malo telefonirala. Pa sam si napravila sendvič od puretine sa salatom… kojeg sam naravno pojela u krevetu!
Kada sam se napokon odlučila izvući iz njega bilo je već kasno popodne. A zatim je uslijedilo uživanje u kupatilu : aromaterapijska kupka sa uljem jasmina i ylang-ylanga, masaža, hranjive kremice…
Predvečer me došao posjetiti kolega sa kćerkom i čestitati mi Božić.
Ah, baš je lijepo ne raditi ništa…a od sutra sam i na godišnjem…
Post je objavljen 26.12.2004. u 23:59 sati.